Kardiopulmonalna reanimacija trudnice

Kardiopulmonalna reanimacija rijetka je u populaciji trudnica i obuhvaća tek jedan slučaj na 30 000 poroda. Iako rijetka, reanimacija trudnica izrazito je specifična jer zahtjeva intenzivnu skrb za dva života, majčin i djetetov. Do srčanog zastoja trudnice mogu dovesti prethodno prisutne srčane bolesti, embolije, hipertenzivne krize, krvarenja, traume, anafilaktični šok i različite komplikacije. Neki uzroci kardijalnog aresta reverzibilni su, stoga je bitno da se prepoznaju na vrijeme. Tako trudnice s visokorizičnom trudnoćom zahtjevaju adekvatnu medicinsku skrb i veći broj kontrolnih pregleda. Osim kvalitetne edukacije o mogućim komplikacijama i ishodima, trudnici od strane medicinske sestre mora biti pružena i emocionalna potpora. Sama kardiopulmonalna reanimacija, nakon ABCDE zbrinjavanja, provodi se po standardnim mjerama za izvođenje reanimacije u odraslih, ali zahtjeva posebne mjere u trećem tromjesečju. Zbog povećanog uterusa u visokom stupnju trudnoće, dolazi do kompresije abdominalnih i ilijačnih krvnih žila što može dovesti do sniženog minutnog volumena i hipotenzije, a samim tim i do ugroze djeteta. Okluzija donje šuplje vene ograničava učinak vanjske masaže srca, stoga ugroženu trudnicu valja smjestiti u lijevi bočni položaj i rukom nježno premjestiti uterus na lijevu stranu. Kod trudnica je visok rizik za aspiraciju želučanog sadržaja stoga treba primjeniti i ranu intubaciju. Ukoliko mjere osnovnog održavanja života, vanjska masaža srca i umjetno disanje, nisu učinkovite valja primjeniti defibrilator. Nema dokaza da standardne doze energije defibrilatora imaju učinka na dijete. Uspješnost reanimacije niža je nego kod uobičajenih pacijenata sa srčanim zatajenjem. Ako pak pokušaj reanimacije zakaže, hitan carski rez može poboljšati šanse i majke i djeteta za preživljenje. Šanse za preživljenje fetusa nastupaju tek nakon 24 i 25 tjedna gestacije. Unutar 5 minuta od srčanog zatajenja majke, valja izvesti koordinaciju između reanimacije majke, poroda carskim rezom i reanimacije novorođenčeta. Da bi se to postiglo uspješno valja u jedinicama osposobljenim za reanimaciju imati opremu ta reanimaciju trudnice i novorođenčeta i redovito educirati reanimacijski tim čiji je član i medicinska sestra. Osim spremnosti na timski rad i zajedništvo, sestra mora posjedovati komunikacijske vještine, dobre manualne vještine, biti spretna i smirena u hitnim situacijama te imati širok opseg znanja. Samo pravovaljana i adekvatna skrb uz multidisciplinaran pristup, može imati povoljan ishod na živote majke i djeteta