COUNTRY IN INTERNATIONAL LAW

Tema ovog rada je država u međunarodnom pravu. Kako se kroz povijest razvijala država tako se razvijalo i međunrodno pravo. Uz glavne izvore međunarodnog prava običaje i ugovore tu su i ostali izvori koji su sabrani u propise kojih se države kao glavni subjekti moraju pridržavati, zbog općih ciljeva mira i sigurnosti, a koje propise u skladu sa međunarodnim obvezama moraju uskladiti sa unutarnjim pravom. Država da bi postala subjekt međunarodnog prava, mora ispuniti sljedeće uvjete, odnosno mora imati: stalno stanovništvo, određeno područje, vladu i sposobnost ulaziti u odnose s drugim državama. Najznačajniji ugovorni tekst kojim su ta prava i dužnosti država postala pravilima pozitivnog međunarodnog prava jest Povelja UN iz 1945.g. koja su formulirana kao načela općeg međunarodnog prava, što obvezuje sve države svijeta.This paper is a state in international law. As the historically developed countries also developed and internationally right. In addition to the main sources of international law, norms and agreements there are other sources that are collected in the regulations which state as the main entities must adhere to, because of the general objectives of peace and security, and that the regulations in accordance with international obligations must comply with domestic law. Country to become a subject of international law, must meet the following requirements, or must have: a permanent population, defined territory, government and capacity to enter into relations with other states. The most significant contractual text which are the rights and duties of the state has become the rules of positive international law is the UN Charter of 1945 which are formulated as principles of general international law, which is binding for all countries of the world