Distal tibial epiphyseal fracture

Fraktura epifizne ploče rasta distalne tibije važna je vrsta frakture jer gotovo u pravilu ometa rast potkoljenice u dužinu. Od svih ozljeda epifizne ploče rasta, ove frakture zauzimaju drugo mjesto odmah iza fraktura epifizne ploče distalnog radijusa. Unatoč pravovremenoj dijagnostici i odabiru odgovarajuće metode liječenja, nakon ove ozljede moguće su teške komplikacije (progresivna deformacija i trajni invaliditet). Stoga je nužno promišljati o prevenciji ovih ozljeda. Ipak, prevencija je moguća tek spoznajom mjesta i načina nastanka ozljeda za svaku specifičnu aktivnost i životnu dob djece unutar socijalne zajednice. Analizirano je 197 zagrebačke djece, koja su u periodu 1.1. 2010. - 1.1.2017. liječeni zbog ozljede distalne epifize tibije. Radi nepotpunih podataka iz studije je isključeno 80 djece. Ukupno je analizirano 117 zagrebačke djece. Njih 37 liječeno je u Kliničkom bolničkom centru Zagreb, a 80 u Klinici za dječje bolesti Zagreb. U ispitanoj skupini djece bio je 81 (69,2%) dječak i 36 (30,8%) djevojčica. Srednja životna dob je 12,3 godina, pri čemu su dječaci u prosjeku 17 mjeseci stariji od djevojčica. Samo je 10 djece ( 8,5 %) iz naše skupine bilo mlađe od 10 godina. Najčešće su djeca bila u dobnoj skupini 10-14.,njih 91(77,8%), a najrjeđe 1-4. godine života. Od 117 fraktura prema Salter-Harris (SH) klasifikaciji, bilo je SH-2 njih 89(76,1%), SH-3 15(12,8%), SH-4 10(8,5%), SH-1 3(2,6%) djece, i niti jedan SH-5 tip. Prema mehanizmima ozljede većinom se radilo o padovima, 90 (76,9%). Najčešća mjesta su sportske površine, 36 slučajeva (30,8%) te kod kuće u njih 27 (23,1%). Od aktivnosti, najčešće se radi o onima u slobodno vrijeme, u 52 slučaja (44,4%) te športskim aktivnostima 47(40,2%). Daleko najčešća aktivnost kod koje je nastala ova ozljeda je nogomet i to kod igre u slobodno vrijeme na neuređenim sportskim terenima. Prvenstveno, mjere prevencije treba usmjeriti na sportske aktivnosti djece u dobnoj skupini 10-18. godine života.Distal tibial epiphyseal fractures are important fractures because they often cause disturbances of tibial growth. Distal tibial epiphyseal fractures are the second most common fractures of epiphyseal plate, after the epiphysis of distal radius. Despite prompt diagnostics and accurate therapy methods, serious complications such as progressive deformation and permanent disability are possible. Therefore, it is necessary to prevent these injuries. Prevention is possible only by knowing the place and mechanism of fracture for each specific activity within the social community. In total, 197 children treated for distal tibial epiphyseal fracture in the period from 1.1. 2010 to 1.1.2017 were analyzed. Due to insufficient data, 80 of them were excluded from the study. Thirty seven children were treated in Clinical Hospital Center Zagreb and eighty in the Clinic for Children's Diseases Zagreb. In the studied group of children, 81(69.2%) were boys and 36 (30.8%) were girls. The average age of injury was 12.3 years, with boys averaging 17 months older than girls. In order to simplify the data, the MKB 10 classification was used. The most common mechanism of injury were falls, in 90 cases (76.9%). Sport areas stand out as most common places, with 36 (30.8%) cases, while the household is on the second place with 27 (23.1%) cases. The most common activities during which injuries occurred are leisure activities in 52 (44.4 %) patients, and while practicing sports in 47 (40.2%) of them. The most common activity during which this injury occurs is football and leisure time activities on inadequately arranged sports areas. Prevention measures should mainly focus on the sports activities of children aged 10 - 18