Tijekom de novo procesa sastavljanja genoma određene tipovi očitanja mogu uzrokovati probleme prilikom rekonstrukcije genoma. Cilj ovog rada je naučiti više o mogućim tipovima očitanja te kako klasificirati očitanja koristeći nenadzirano učenje. Koristeći preklapanja među očitanjima, za svako očitanje generiran je graf pokrivenosti i oni su dalje analizirani. Autoenkoder je korišten s ciljem sažimanja signala, tj. grafa pokrivenosti, i zatim je nad sažetim prikazom podataka obavljeno grupiranje. Korišeni su varijacijski i denoising autoencoder te algoritmi grupiranja k-means i spektralno grupiranje. Nađene grupe signala su vizualizirane te je provedena semantička analiza grupa. Procjenjena je kvaliteta klasifikacije signala korištenjem nena...