Modalities of Cooperation Between Parents and Educators

Sve složenija roditeljska uloga danas zahtjeva od roditelja znanje kao preduvjet odgoja, a ne samo prirodnu sposobnost. Vrtić i roditeljski dom dva su dijela odgojno-obrazovne sredine, ključan čimbenik uspjeha djeteta koji se temelji na neizostavnoj suradnji. Osnovna je svrha dječjih vrtića osiguravanje optimalnih uvjeta za uspješan rast i cjelovit razvoj svakoga djeteta. Za osiguravanje optimalnih uvjeta potrebno je poticajno okruženje vrtića, pozitivna unutarnja stvarnost vrtića te kompetentnost i višestruka uloga odgojitelja. Dječji vrtić i obitelj prirodno su usmjereni jedno na drugo. Roditelji najbolje poznaju svoju djecu, stoga je u interesu odgojitelja građenje jedinstvenoga individualnoga odnosa i daljnje unapređivanje partnerstva između ustanove i obiteljskoga doma. Zbog tog se u radu opisuju oblici suradnje odgajatelja i roditelja. Prikazuje se povijest suradnje roditelja i vrtića s naglaskom na važnost suradnje odgajatelja i roditelja. Opisuju se postojeći oblici suradnje odgajatelja i roditelja, obuhvaćajući i tradicionalne i suvremene oblike, te mogući čimbenici koji utječu na nesmetanu suradnju. Da bi se ostvarili osnovni ciljevi odgoja, suradnja treba biti obostrana te djelovanja obitelji i vrtića trebaju biti skladna ciljevima. Kako bi se ostvario partnerski odnos, odgojno-obrazovna ustanova i obitelj trebaju imati međuljudski odnos, zadovoljstvo u zajedničkom radu treba biti obostrano, odgojitelj mora proširiti shvaćanje svoje stručnosti te mora biti upoznat s obiteljskom situacijom.From todays point of view the ever more complicated parental role demands parental knowledge as a precondition and not just as natural capability. A key factor for child success lays between two most important parts of education, and that is nursery and parenting home. Primary purpose of nursery is to provide optimal conditins for successful growth and full development of every child. To insure optimal conditions kindergarten requires an encouraging environment, a positive inner reality and of course competence of the educator. Kindergarten and familiy are naturally focused on each other. Parents are the ones who know best their children, so it is in the interest of educator to build unique and individual relationship with them, and futher improvement of partnership between institution and family home. Therefore, this paper work describes the forms of cooperation between parents and pedagogues, emphasizing the importance of cooperation between parents and educators, including traditional and modern forms of education, and possible factors that influence uninterrupted cooperation. In order to achieve the basic goal of education, cooperation should be mutual and the actions of the family and the kindergarten should be harmonious with the goals. To achieve partnership, educational institution and the family should have the interpersonal relationship, pleasure in working together should be mutual, educators must expand understanding of their expertise, and must be familiar with the family situation