Strahovi, fobije i anksioznost kod djece predškolske dobi

Emocije utječu na osjećaje, razmišljanje, djelovanje, pojavljuju se kao reakcije na važne događaje. Kada su aktivirane, emocije stvaraju osjećaje i motivacijska stanja te se javno izražavaju. Jedna od temeljnih emocija je strah. Strahovi su sastavni dio razvoja svakog djeteta, a oni strahovi koji se javljaju kao dio normalnog razvoja ili kao reakcija na neku prijeteću situaciju imaju adaptivnu ulogu. Strah osobu upozorava na opasnost, dovodi ju u stanje povećane budnosti i priprema ju na suočavanje s prijetećom situacijom. Djeca rano pokazuju strah od gubitka, napuštenosti, odvajanja i nepoznatih osoba što se ujedno smatra i najčešćim vrstama straha. Djeca dugo trebaju bezuvjetnu pažnju odraslih i ljubav stoga se uz navedene strahove često boje da će prestati biti voljena. Najčešći dječji strahovi u dječjem vrtiću su: strah od mraka, gubitka i razdvajanja, bolesti i nesreća, rastave roditelja, nasilja, životinja, liječnika, imaginarnih bića te umišljeni strahovi i panika. Fobije se javljaju kod 2,4% djece i upornije su od strahova, a većina ih se povuče tijekom dvije do tri godine uz liječenje ili bez, no psihoterapija ubrzava njihov oporavak. Ne može se točno procijeniti i unaprijed znati koja će djeca pobijediti svoje fobije. Postoje 4 podtipa specifičnih fobija: 1) fobije od životinja, 2) fobije od prirodnog okoliša, odnosno visine, vode, gromova, 3) fobije od krvi, injekcije i ozljede, popraćene intenzivnim osjećajem nelagode i slabosti, 4) situacijske fobije, obuhvaćaju javni prijevoz, tunele, mostove, liftove, letenje, vožnju i sl. Osoba koja pati od anksioznosti se susreće sa simptomima koji su joj neprihvatljivi i strani. Anksiozni poremećaji su među najčešćim poremećajima dječje i adolescentske dobi, a često se pojavljuju u određenim obiteljima. Anksioznost se definira pomoću tri komponente: ponašajne, subjektivne i fiziološke. Za djecu vrtićke dobi su specifične dvije kategorije anksioznih poremećaja: anksiozni poremećaj zbog separacije i poremećaj s pretjeranom anksioznošću.Emotions affect feelings, thinking, reacting, they manifest themselves as reactions to major events. When activated, emotions synthesize feelings, motivational states and are publicly expressed. One of fundamental emotions is fear. Fears are an integral developmental part of every child, and those fears which are showcased as a part of normal development or as a reaction to certain threatening situation have an adaptive role. Fear warns a person of danger, brings it in a state of increased alertness and prepares it to face a threatening situation. Children tend to express fear of loss, abandonment, separation and unknown people early in their development, and these fears are at the same time considered to be the most frequent ones. Children need unconditional attention and love from adults for a long time, therefore they, alongside the aforementioned fears, fear they will lose affections. The most common fears in the kindergarden are: fear of the dark, loss and separation, illness and misfortune, divorce, violence, animals, doctors, imaginary creatures, phobias and panic. Phobias are manifested in 2, 4 % of children and are more insisted than fears, but most of them disappear within two to three years with or without treatment, even though psychotherapy accelerate their recovery. It cannot be precisely assessed and known in advance who will defeat their phobias. There are 4 subtypes of specific phobias: 1) zoophobia, 2) natural environment phobias – acrophobia, aquaphobia, astraphobia, 3) traumatophobia including phemophobia and trypanophobia accompanied by intensive feelings of discomfort and nausea, 4) situational phobias which include public traffic, tunnels, bridges, elevators, flying, driving et alia. A person suffering from anxiety encounters unacceptable and unknown symptoms. Anxiety disorders are among the most common infant and adolescent disorders, and are often encountered in certain families. Anxiety is defined by three components: behavioural, subjective and physiological. Two categories of anxiety disorders are specific for nursery age: anxiety disorder because of separation and disorder with excessive anxiety