Problematika sušenja hrasta lužnjaka i poljskog jasena u Spačvanskom bazenu

Pojava odumiranja stabala hrasta lužnjaka i poljskog jasena gospodarski je i ekološki problem. Na intenzitete odumiranja značajno utječe pad razine podzemne vode u dubljim slojevima pedosfere. Suša i poplava također značajno utječu na odumiranje. Uz učestale promjene vodnih prilika osobito u drugoj polovici XX. stoljeća izazvanih različitim izgradnjama u riječnim dolinama, zatim klimatskim ekscesima poglavito sušom, ali i s novom vrstom sušenja šuma povezanom s promjenom "kemijske klime", ugrožen je hrast lužnjak i ostale vrste drveća. Učestali stresovi i posljedično fiziološko slabljenje šumskoga drveća pogoduje napadu štetnika i bolesti, a šuma poprima izgled stadija raspadanja nekadašnjih nizinskih prašuma kada su stabla hrasta lužnjaka doživljavala starost preko 500 godina. Danas se, međutim, suše lužnjakova stabla mlada od 100 godina, stoje osobito zapaženo u staništima u kojima je došlo do promjene vodnih prilika u ekološkome profilu šumskih tala. Prva sušenja hrasta lužnjaka zabilježena su u 19. stoljeću, a prva masovna sušenja 1909. godine. Do danas se u Hrvatskoj zasigurno osušilo više od 5 milijuna m3 te vrste drveta