The protection of state borders

Uzimajući sve u obzir što je u ovome radu izloženo smatram da je najbitniji segment u dobrom funkcioniranju nadzora odnosno zaštite državne granice međusobna suradnja svih država članica, kao i suradnja s FRONTEX-om i EUROSUR-om odnosno integrirano upravljanje državnim granicama. Jedino s ujedinjenim snagama može se biti korak ispred svih mogućih opasnosti koje nose veliki migracijski tokovi, prekogranični kriminaliteti i nezakoniti prelasci državne granice. Također svaka država članica treba prema svojim mogućnostima uložiti istinski napor u očuvanje sigurnosti u svojoj državi a time i na čitavom europskom prostoru. Također treba uvijek biti spreman na promjene jer kako policija napreduje tako se i kriminalitet razvija. U tome segmentu FRONTEX i EUROSUR mogu učiniti veliki doprinos, jer raspoložu svim potrebnim informacijama te na osnovu toga mogu razviti nove metode zaštite državne granice. Treba imati na umu da nisu sve državne granice država članica Europske unije jednako ugrožene. U tom pogledu Republika Hrvatska ali i druge države članice čije vanjske državne granice čine vrata za ulazak u Europsku uniju, moraju biti na oprezu te uvijek biti korak ispred onih koji nemaju dobre namjere, bilo širenjem terorizma, krijumčarenja ljudi, robe, droge i sl. One države čije granice nisu cilj migranata trebaju pomoći ostalima da se ravnomjerno podijeli teret odnosno da svaka država članica preuzme toliko obveza na sebe s koliko se može faktički nositi. Hrvatska se u tom pogledu dobro snašla kada se suočila s velikim migracijskim valom u devetom mjesecu prošle godine. Nije dozvolila da postane „sanitarni koridor“ za izbjeglice. Međutim, uočljivi su bili propusti njezine nespremnosti na globalna događanja oko sebe koji su nastali uslijed nedovoljne primjene analize rizika. Treba uvijek pratiti što se događa izvan granica, a ne samo unutar granica, i u svakome trenutku biti spreman reagirati na adekvatan način ako dođe do iznenadne promjene u razvoju situacije kako se ne bi javila nesigurnost državljana u državi. U tom pogledu, svaka država članica snosi sama odgovornost.