Global limitation of liability in inland navigation

Ograničenje odgovornosti je tradicija plovidbenog prava. Dok je ugovorno ograničenje načelo transportnog prava, opće ograničenje je poznato samo u plovidbenom pravu. Prema tome načelu brodar odgovara do određenog iznosa za cjelokupnu štetu koja je prouzročena iskorištavanjem broda i to iz jednog događaja prema svim oštećenicima neovisno o naslovu odgovornosti. Dok je u pomorskom pravu riječ o unificiranom institutu, u pravu unutarnje plovidbe ne postoji univerzalni međunarodni ugovor koji je na snazi i uređuje to pitanje. Porastom značenja unutarnje plovidbe intenziviraju se napori na njezinoj imovinskopravnoj unifikaciji. 2012. je u okviru Komisije za plovidbu Rajnom usvojena Strazburška konvencija o ograničenju odgovornosti brodara u unutarnjoj plovidbi ( CLNI 2012. ). Odnosna je Konvencija, za razliku od njezine prethodnice, otvorena za sve države, europske i neuropske. CLNI 2012. institut općeg ograničenja uređuje po uzoru na općeprihvaćenu Konvenciju o ograničenju odgovornosti za pomorske tražbine iz 1976. i njezin Protokol iz 1996, ali istodobno uvažavajući razlike između brodara pomorske i unutarnje plovidbe. Osnovna svrha općeg ograničenja odgovornosti je osigurljivost brodareve odgovornosti. Zbog toga se granice odgovornosti brodara određuju prema principu „održivosti“ i ekonomskim karakteristikama brodarskog poduzetništva. S obzirom da su brodari pomorske plovidbe ekonomski znatno jači od brodara unutarnje plovidbe, primjena istih granica odgovornosti na oba tipa brodarskih poduzetnika nema ekonomsko-poslovnog opravdanja i može ugroziti poslovanje brodara u unutarnjoj plovidbi. Republika Hrvatska nažalost primjenjuje takav način normiranja općeg ograničenja odgovornosti brodara unutarnje plovidbe. CLNI 2012. predstavlja bolje rješenje i zbog toga bi bilo dobro da RH što prije ratificira tu Konvenciju