Inter-State Arbitration with Reference to the Croatia-Slovenian Border Dispute

U međunarodnim odnosima postojanje međunarodnog spora zauzima vrlo važno mjesto. Definira se kao svako neslaganje tvrdnji ili zahtjeva između nadležnih organa dviju ili više država o njihovim međusobnim odnosima. Međunarodno pravo izgradilo je sredstva za mirno rješavanje međudržavnih sporova. Mogu se podijeliti na diplomatska (izravni pregovori, posredovanje, istraga i mirenje) i sudska (izravnanje, arbitraža i rješavanje spora pred međunarodnim sudom). Diplomatska sredstva karakterizira nastojanje stranaka da same ili uz pomoć treće strane nađu kompromisno rješenje za spor, a rezultat rasprave su prijedlozi koji su neobavezni. S druge strane, sudska sredstva rješavanje spora prepuštaju objektivnom formu koji donosi obvezujuću odluku. Arbitraža jest jedno od najstarijih i najznačajnijh sredstva mirnog rješavanja sporova. Njeno postojanje zabilježeno je još od doba starih Sumerana, Antičke Grčke i Rima. Arbitraža se u suvremenom, međunarodnom pravu nametnula kao vodeća metoda u rješavanju sporova. Tome su pridonijele njene pozitivne karakteristike: dobrovoljnost podvrgavanja arbitražnom postupku, sporazuman odabir arbitara, mjesta arbitraže, pravila arbitražnog postupka te materijalnog prava koje će se primjenjivati, konačnost arbitražne presude te njeno izvršenje u dobroj vjeri. Stvaranje normativnog i strukturnog okvira započeo je usvajanjem Haaških konvencija iz 1899. i 1907. te stvaranjem Stalnog Arbitražnog suda koji se razvija i usavršava u skladu s potrebama i izazovima suvremenog međuunarodnog prava. Arbitražno rješavanje međudržavnih sporova dug je i naporan postupak u kojem države razvijaju međusobno povjerenje, iskazuju određenu zrelost i spremnost da riješe spor mirnim putem. Time arbitraža postaje vrlo učinkovita i sve prihvatljivija metoda za mirno rješavanje sporova između država, ali i drugih međunarodnih subjekata