History of the Great Depression (1929.-1933)

Svakih sedam do deset godina u privredi se događaju poremećaji koji zahvaćaju čitavo gospodarstvo. Mogućnost izbijanja krize javila se već sa pojavom novca u uvjetima jednostavne robne proizvodnje. Ta mogućnost proizlazi prije svega iz funkcije novca kao prometnog sredstva. Ekonomske krize izraz su velikog poremećaja koje u pretkapitalističkom načinu proizvodnje bivaju kao kriza nedovoljne proizvodnje, a u kapitalističkom kao kriza prekomjerna proizvodnje, odnosno kao ekonomska kriza hiperprodukcije. Upravo hiperprodukcija je bila uzrok Velike ekonomske krize u Americi 1929.godine. Dvadesetih godina prošlog stoljeća Amerika je bila razvijena, njeno gospodarstvo je raslo. Karakteristike rasta bile su velika zaposlenost, tehnološki napredak, rast cijena vrijednosnih papira na financijskim tržištima. Vrijednost vrijednosnih papira rasla je po visokim stopama i tako mamila ulagače. Upravo u to vrijeme u Americi je zabilježen najveći broj investitora. No, nakon tog rasta i uzleta kreću problemi. Dolazi do pogoršanja stanja i do velike nejednakosti. Investitori sve više pozajmljuju novca bez obzira na sve te se počelo zarađivati bogatstvo bez pokrića sa radom. Nakon sloma na Wall Streetu cijene dionica vrtoglavo padaju, te svi žele prodati svoje dionice i ostale vrijednosne papire i nastaje panika koja uzrokuje još veće probleme. Uz financijsku dolazi i do gospodarske krize. Veliki pad u građevinskoj i automobilskoj industriji. Dolazi do zatvaranja banaka, sloma industrije, velike nezaposlenosti. Kriza iz Amerike se seli na europski kontinent. Stanje u Austriji, Njemačkoj, Velikoj Britaniji bilo je teško, najveće banke su propadale, a njima je ovisila većina gospodarskih subjekata u zemljama. Godine 1933. za predsjednika je izabran Roosevelt koji je odmah po dolasku na vlast sa svojim suradnicima osmislio plan kako pomoći paloj privredi. Taj plan nazvao je New Deal koji je bio sastavljen od zakona kojim su se uređivale pojedine grane gospodarstva