Učinci i perspektiva sustava stambenih štedionica u Hrvatskoj

Specijalističkim radom analizira se sustav stambenih štedionica u Republici Hrvatskoj, a istraživanje je potaknuto aktualnošću rasprave o opravdanosti postojećeg modela ugovorne stambene štednje uz državne poticaje. U radu se hrvatski sustav uspoređuje s različitim europskim modelima, posebno sagledavajući CEE zemlje koje su u svoje financijske sustave implementirale usporediv njemačko-austrijski model stambenih štedionica, kao i Hrvatska. Hrvatski model sagledan je cjelovito: na razini cjelokupnog financijskog sustava, ali i kao dio cjelokupne stambene politike. Statističkim metodama numeričkih i vremenskih nizova prezentirani su ključni poslovni pokazatelji štedionica, a posebno se analizira dosadašnji učinak isplaćenih državnih poticajnih sredstava. Ukazano je na sustavne probleme i indikatore koji upućuju na upitnu perspektivu sustava stambenih štedionica i neodrživost postojećeg modela, a bez strukturnih promjena. Sustav je pokazao iznimnu osjetljivost na bilo kakve promjene državnih poticajnih sredstava, ali i ovisnost o njima. Današnja razina poticaja ne osigurava atraktivnost štednje te dovodi u pitanje opstojnost čistog depozitno-kreditnog modela. Iz iznesenih poslovnih pokazatelja, ali i učinaka u sklopu stambene politike: rješavanja stambenog zbrinjavanja, utjecaja na ukupno stambeno tržište, odnosno na građevinski sektor – izvodi se zaključak da sustav stambenih štedionica nije realizirao svoje primarne ciljeve. Moguće promjene u sustavu, kao i mogućnost njegove eliminacije iz financijskog sustava, iznimno ovise o političkim odlukama. Temeljni preduvjet opstanka sustava i daljnjeg razvoja jest izrada jasne i dugoročne stambene politike te definiranje uloge stambenih štedionica kao jednog od dijelova takve politike. U tom smislu, zaključno su navedeni scenariji za koje je izgledno da bi mogli obuhvatiti sustav stambenih štedionica u Hrvatskoj.This specialist thesis focuses on an analysis of the system of housing savings banks in the Republic of Croatia. The research has been driven by the topicality of the debate about the viability of the existing model of contractual savings for housing with state subsidies. The Croatian system is compared to various European models, with particular reference to CEE countries that have implemented a comparable German-Austrian housing savings bank model into their financial systems, one of which is Croatia. The Croatian model has been thoroughly examined: both at the level of the overall financial system and as part of the overall housing policy. Statistical methods of numerical and time series have been used to present the key business performance indicators for savings banks, with particular reference to the past effects of paid state subsidies. We have pointed out the systematic problems and indicated that the prospects for the system of housing savings banks are questionable and that the existing model is not sustainable without structural changes. The system has shown great sensitivity to any change of state subsidies, as well as its dependence on them. The current level of subsidies does not secure the attractiveness of savings and it questions the viability of a sheer loan and deposit model. The cited business performance indicators, as well as the effects within the housing policy: solving the housing problem, the effect on the overall housing market and the construction industry – point to the conclusion that the system of housing savings banks has failed to realise its primary objectives. Any changes in the system and the possibility of its elimination from the financial system are greatly dependent upon political decisions. The basic requirement for survival of the system and its development is the creation of a comprehensible long-term housing policy and the definition of the role of housing savings banks as a constituent part of the policy. With this regard, the final chapter of the thesis presents realistic scenarios that could enfold the system of housing savings banks in Croatia