Starenje stanovništva postalo je jedno od najvažnijih pitanja budućeg društvenog razvoja velikog broja zemalja. Demografsko starenje stanovništva u Hrvatskoj vidljivo je već nakon popisa stanovnika 1961. godine otkada se broj mladih u dobi od 0 do 14 godina po prvi puta počeo smanjivati i to u apsolutnom iznosu. Važno je međutim naglasiti da je proces starenja zahvatio ne samo ukupno stanovništvo Hrvatske, što znači da se u njemu brojčano povećao broj i udio starog stanovništva (65 i više godina), uz istovremeno smanjenja udjela mladih (0‐14 godina), već istodobno stare i pojedini, za demografski i gospodarski razvoj relevantni funkcionalni dobni kontingent: radno‐sposobno stanovništvo, stanovništvo u fertilnoj dobi, radna snaga, kontingent...