Crkveni redovi i hrvatska renesansna glazba

U Europi 15. i 16. stoljeće nije samo doba geografskih otkrića, nego i doba ponovnog humanističkog otkrića antike. Mjerilo svih stvari postaje čovjek, te se i humanistički interes premješta sa božanskog ka čovječjem. Dolazi do velikog napretka na svim područjima od znanosti do kulture. Sama glazba u tom razdoblju dobiva sve više na ugledu te stječe nove poticaje i za razvoj profesionalizma glazbenika. U takvim okolnostima razjedinjeni, osiromašeni, ratovima i bunama rastrzani hrvatski krajevi morali su se više boriti za održavanje svoga obilježja nego za razinu vlastite kulture. U tim nastojanjima većina tereta je ležala na sjevernim dijelovima, pa su stoga na tom području nastajala rijetka i najčešće anonimna kulturna ostvarenja pretežito skromnoga umjetničkog dometa. No, jadranski su gradovi, kao Split, Hvar, Zadar, Šibenik i Rijeka, te pogotovo Dubrovnik, ipak doživljavali doba relativnoga kulturnog prosperiteta. Sve tadašnje tendencije na području kulture nalazile su odjeka (posebno u 16. stoljeću) u djelima južnohrvatskih književnika, skladatelja, slikara i kipara