Kao što naslov kaţe, rad se temelji na dvije analize Mozartove opere Figarov pir: povijesnoj i dramaturškoj. Povijesna se analiza ne zadržava uvelike na povijesnim činjenicama i događajima koji su prethodili nastanku djela nego ponajviše na dirigentskoj problematici, posebno uzimajući u obzir postulate povijesno obaviještene izvedbe. U području povijesno obaviještene izvedbe zadržao sam se ponajviše na problematici koja je najbliže vezana uz izvođenje Figarovog pira, a to su tempa. Drugi dio rada bavi se analizom likova te načinima na koji Mozart ostvaruje povezanost misli (karaktera) i glazbe uz priložene primjere koji su bazirani na prva dva čina i sekstetu (br. 19). Poznavanje dramaturških aspekata ključ je kvalitetne izvedbe. Smatram da...