Metodika nastave likovne kulture: Crtež kao izraz komunikacije

Ovim istraživanjem pokušava se analizirati koliko učenici koriste crtež kao sredstvo međusobne komunikacije, koliki je utjecaj okoline na njihov crtež te na koji način koriste crtež kao sredstvo identificiranja s okolinom, sredstvo prezentiranja vlastitog identiteta te načina kreativnog izražavanja. Ovaj rad također ispituje i analizira zajednički crtež učenika osnovne škole od petog do osmog razreda te se bavi pitanjem kreativnosti učenika, originalnosti i njihove međusobne komunikacije putem crteža. Učenici su dobili zadanu praznu podlogu na kojoj su nadovezivanjem nastavljali već postojeći crtež svog prethodnika, prilagođavajući se zadatku korištenjem asocijacije na prethodni crtež kao primarne vodilje kroz svoj rad. Rezultati istraživanja pokazali su veliku zainteresiranost učenika za ovakvu vrstu rada, veliki utjecaj okoline na samog učenika, poput korištenja simbola koji su popularni među vršnjacima do tekstualnih poruka koje ne razumiju u potpunosti, ali ih usprkos tome koriste kao sredstvo izražavanja. Usmenim razgovorom s ispitivačem i upitnikom koji im je postavljen učenici su izrazili želju da se ovakav način rada primjenjuje u njihovoj školi bez obzira na satove likovne kulture, tj. da postoji podloga na kojoj se mogu na ovakav način kreativno izražavati i međusobno komunicirati.This paper examines the frequency in drawing as a mode of communication amongst children, how their surroundings influence their drawing and in which way it becomes the means to identifying oneself to said surroundings, a device of presenting one's identity and a way of creative expression. It also deals with the examination and analysis of collective drawing of elementary school children from fifth to eight grade as well as the question of creativity, originality and their joint communication through their works. The students are given a blank paper on which they drew continuing the drawings of their predecessors, adjusting to the assignment by using association as a primary means of inspiration. The results show great interest for the manner 5 of drawing in question, a significant influence of surroundings on drawing, from using symbols popular among their peers all the way to using textual messages to which they hold almost no comprehension but use them in spite of it as a means of expression. Through conversation and questionnaire the students expressed the wish to continue said manner of working in their schools in the future regardless of the regular art classes concluding there is a fruitful ground for creative expression and communication in this manner of drawing