Diferencijalna analiza obrazaca doping ponašanja i prediktora doping ponašanja u različitim sportskim aktivnostima : doktorska disertacija

Istraživanja koja se provode prepoznaju razliĉite faktore rizika, i faktore odvraćanja od doping ponašanja u razliĉitim sportovima odnosno sportskim disciplinama. Osnovni cilj ovog rada bio je utvrditi povezanost odabranih sociodemografskih, zdravstvenih i sportskih prediktora s doping-faktorima u (1) sportovima visoke energetske zahtjevnosti (dizanje utega); (2) sportovima visoke tehniĉke zahtjevnosti (sportovi s reketom); i (3) sportovima visoke taktiĉke zahtjevnosti (jedrenje). Istraţivanje se sastojalo od tri studije, od kojih je svaka obraĊivala pojedini sport. Uzorak ispitanika sastoji se od ukupno 293 sportaša, natjecatelja seniorskog uzrasta (stariji od 18 godina). Ukupan uzorak ispitanika obuhvaća tri homogena subuzorka i to: sportaše koji se natjeĉu u sportu visoke energetske zahtjevnosti (dizaĉi utega i powerlifting sportaši; N=27); sportaše iz sportova visoke tehniĉke zahtjevnosti (tenis, stolni tenis, badminton; N=188); te sportaše iz sportova visoke taktiĉke zahtjevnosti (jedrenje; N=78). Ovo istraţivanje u stvari se sastoji od triju studija koje su se bavile problemom istraţivanja u trima razliĉitim subuzorcima. Prvo istraţivanje bavi se dizaĉima utega (sportovi energetske zahtjevnosti), drugo istraţivanje istražuje sportove s reketom (sportovi tehniĉke zahtjevnosti), a treće je istraţivanje vezano uz sportaše iz sportova visoke taktiĉke zahtjevnosti (jedrenje). U dizanju tega utvrĊena je izuzetno visoka konzumacija dopinga, kao što je bilo i oĉekivano, dok je religioznost intepretirana kao protektivni faktor u smislu konzumiranju dopinga. Sportski faktori (uspjeh i sl.) nisu se pokazali povezanima s doping ponašanjem. Nalazi studije provedene na sportašima iz sportova s reketom sugeriraju da se najranjiviji subuzorak sastoji od sportaša koji su snaţno uvjereni da je doping prisutan u njihovom sportu. U ovim sportovima uoĉena je niska razina povjerenja sportaša u mišljenja trenera i lijeĉnika s obzirom na pitanja o dopingu. U jedrenju je uoĉena izuzetno niska tendencija potencijalnog korištenja dopinga, što je opravdalo dosadašnje stavove o jedrenju kao dopingom nekontaminiranom sportu. Isto tako ova studija ukazala je na neispravnost stava da se prehrambena suplementacija treba sagledavati kao moguća „ulaznica“ u doping ponašanje. MeĊutim, potrebna su daljnja istraţivanja egzaktnih nutritivnih potreba tih sportaša. Takva analiza neće samo osigurati detaljniji uvid u stvarnu nutritivnu potrebu i nuţnost NS, već takoĊer i sprijeĉiti moguću zloupotrebu i prekomjernu potrošnju prehrambenih suplemenata. Komparacijom rezultata studija postaje jasno kako se zloupotreba supstanci u sportu širi izvan onih koje pospješuju sportsku izvedbu (primjerice visoka konzumacija alkohola u sportovima s reketom). Ovi problemi trebaju se preciznije istraţiti budućim studijama, te, uz prikladnu validaciju, inkorporirati u anti-doping intervencijske programe. Sliĉno suvremenim programima prevencije droga koje danas ukljuĉuju supstance za pospješivanje izvedbe koje su se proširile i meĊu generalnom populacijom, kao što su anaboliĉki steroidi, pragmatiĉka antidoping prevencija za sportaše trebala bi dosezati izvan uĉinaka za poboljšanje izvedbe te uzeti u obzir sportaše kao pojednice koji postiţu izvrsne rezultate u sportu, ali isto tako i ţive ţivot izvan sportske arene. Stoga se pragmatiĉka anti-doping politika treba proširiti kako bi se inkorporirali napori za smanjenje kompromitirajućih i socijalnih i zdravstvenih posljedica povezanih sa UZS sportaša, pored konvencionalne metode kontroliranja korištenja, te nedavno nastalog pristupa suzbijanja nabave. To će pak pomoći u oslovljavanju trenutne antidoping edukativne kratkovidnosti koja se fokusira samo na korištenje supstanci u kontekstu sporta te zanemaruje što sportaši rade izvan sporta. Dok testiranje dopinga bazirano na detekciji mora odrţati taj fokus, anti-doping edukacijski programi imaju enorman potencijal vidjeti šumu od drveća, dosegnuti izvan sporta i prevenirati doping radeći pozitivan utjecaj na životne izbore sportaša, oĉekivanja ishoda i životne ciljeve.Investigations performed so far recognize different protective and predictive factors of doping behavior in sport and exercise. The aim of this research was to identify relationships between different sociodemographic, health-related, and sport-factors; with doping factors in three different types of sports; namely, highly energetic demanding sports (i.e. weightlifting), highly technical demanding sports (i.e. racket sports), and highly tactical demanding sports (i.e. sailing). The investigation comprised three separate studies, each one of them investigating one of the sports. The sample of subjects included altogether 293 athletes, senior level competitors (older than 18 years of age). In general the sample comprised three homogenous sub-samples, namely, weightlifters (N = 27), racket sport athletes (table tennis, tennis and badminton players; N = 188), and Olympic sailing athletes (N = 78). The first investigation involved weightlifters where we should evidence high doping behavior. In this investigation religiousness was interpreted as the most significant protective factor against doping behavior, while sport factors are not found to be significantly related to doping. The investigation which involved racket-sport athletes suggests the high risk of the doping behavior among those athletes who perceive the doping behavior in their sport. We observed low levels of athletes‟ trust in their coaches‟ and physicians‟ opinions on doping issues. This is an issue which should be studied in future because the underlying cause has not studied so far. Briefly, either athletes are not convinced of theirs‟ coaches‟/medics‟ expertise regarding doping issues, and/or they do not believe in their good intentions. It is particularly important as previous research has shown that with increased trust in coaches and physicians, the chance that an athlete will use doping declines. As expected, the sailing is characteristics by low likelihood of potential doping behavior, although the consumption of the dietary supplements is high. Substance misuse in sports spreads beyond those that enhance athletic performance. All of these issues should be more precisely studied in future and, if appropriately validated, incorporated into anti-doping intervention programmes. Similar to contemporary drug prevention programmes that now include performance-enhancing drugs that have spread into general population, such as anabolic steroids, pragmatic anti-doping prevention for athletes should reach beyond performance-enhancing effects and consider athletes as individuals who excel in a sport but also live a life beyond the sporting arena. Consequently, pragmatic antidoping policies should be expanded to incorporate efforts to reduce both social and health compromising consequences associated with SUM by athletes alongside the conventional method of controlling use and the recently emerging approach of suppressing the supply. This, in turn, would help address the current anti-doping educational myopia that solely focuses on substance use in a sporting context and disregards what athletes do outside of sports. Whereas the detection-based doping testing must maintain this focus, anti-doping educational programmes have an enormous potential to see the forest from the trees, reach beyond sports and prevent doping by making a positive impact on athletes‟ lifestyle choices, outcome expectations and life-goals