Suradnja učitelja i roditelja kao čimbenik razvoja socijalnih kompetencija djeteta

Kako bi se bolje razumjelo dijete rane školske dobi, potrebno je poznavati njegove razvojne značajke: tjelesne, kognitivne, emocionalne i socijalne. Vaţno je poznavati potencijalne poteškoće u ponašanju djece rane školske dobi kako bi se moglo pravovremeno intervenirati. Najvaţniju ulogu u razvoju socijalnih kompetencija djeteta imaju roditelji, vršnjaci i škola (učitelji). Na socijalne kompetencije djeteta bitno utječe stil roditeljstva i stil učiteljevog rukovođenja razredom. U ovom diplomskom radu cilj istraţivanja bio je ispitati procjene učitelja i roditelja o ponašanju djece rane školske dobi te istraţiti stavove učitelja i roditelja o vaţnosti socijalnih kompetencija djece, njihovoj međusobnoj suradnji i zadovoljstvu istom. Rezultati su pokazali da roditelji i učitelji slično procjenjuju ponašanja djeteta; da se procjene u ponašanju dječaka i djevojčica značajno ne razlikuju; da su i roditelji i učitelji uglavnom zadovoljni međusobnom suradnjom po pitanju razvoja djetetovih socijalnih kompetencija. Manji je dio nezadovoljnih roditelja koji ne uspijevaju ostvariti ţeljenu suradnju ili za nju nemaju interesa. Od uspješne suradnje škole i roditelja korist imaju svi sudionici odgoja i obrazovanja, osobito djeca.In order to better understand a child in early school age it is necessary to know his development features: physical, cognitive, emotional and social. It is important to know potential behavioural difficulties of children in early school age so we can intervene in time. The most important role in developing social competence in children have their parents, peers and school (teachers). Parenting style and teacher’s way of handling class have influence at social competences in children. In this thesis the aim of the research was to question assesments of both teachers and parents about behaviour of children in early education and to research opinions of teachers and parents about importance of social competences in children, their mutual cooperation 30 and their satisfaction about that. The results show that parents and teachers have similar assesments in behaviour of childre; that assesments in behaviour of boys and girls are not significantly different; that both parents and teachers are mostly satisfied with mutual cooperation regarding development of child's social competences. There are few dissatisfied parents who are not able to accomplish desired cooperation or do not have interest in making any. All participians in upbringing and education can benefit from cooperation between school and parents, especially childr