Children with injuries treated at emergency medical admission

Cilj istraživanja: Cilj ovog istraživanja bio je analizirati demografska obilježja ozlijeđene djece liječene na Hitnom medicinskom prijemu, utvrditi mehanizme kojim su ozljede nastale, vrste ozljeda, najčešće zahvaćene regije tijela, ovisnost učestalosti i karakteristika ozljeda o godišnjim mjesecima, učestalost ambulantnog u odnosu na terensko zbrinjavanje i ishod liječenja. Materijal i metode: U vremenskom razdoblju od 1. siječnja do 28. veljače, te od 1. srpnja do 31. kolovoza 2014. godine su pregledani podaci i povijesti bolesti ozlijeđene djece, dobi do 18 godina, koja su primljena na Hitni medicinski prijem Kliničkog bolničkog centra Split. Svakom pacijentu analizirani su sljedeći podaci: način zbrinjavanja (ambulantno/terenski), mjesec zbrinjavanja, dob, spol, mehanizam ozljede, vrsta ozljede, zahvaćena regija tijela i ishod liječenja. Rezultati: Djeca se češće liječe ambulantno nego terenski, u omjeru 10:1. Predominantni spol kod ozlijeđene djece je bio muški. Najveći broj ozlijeđene djece je bio iz najstarije dobne skupine. Najučestaliji mehanizam ozljede je pad, a najčešća vrsta ozljede je otvorene rana/rez. Najčešće ozlijeđena regija tijela su udovi, a slijede ozljeda glave i lica. Nakon zbrinjavanja ozljede veći broj djece je otpušten nego zadržan u bolnici. Ozljede kod djece su češće u srpnju i kolovozu, nego u siječnju i veljači u omjeru 2.5:1. Statistički je značajno veća učestalost prijeloma u ljetnim mjesecima(P=0,0001), dok je kontuzija statistički značajno učestalija u zimskim mjesecima (P<0,0001). Kod zahvaćenosti regija tijela ozljedama postoji statistički značajna razlika u ozlijeđivanju lica i udova ovisno o godišnjim mjesecima; tako je lice češće ozlijeđivano u zimskim, a udovi u ljetnim mjesecima (P<0,0001). Zaključak: Ozljede su važan uzrok dječjeg morbiditeta, a najčešće su posljedica pada. Najugroženija je nastarija dobna skupina. Dječaci su skloniji ozljedama od djevojčica. Najučestalija vrsta ozlijede je otvorena rana/rez, a udovi najčešće stradavaju zbog ozljeda. Veći je broj djece liječen ambulantno te nakon obrade otpušten doma, nego liječen terenski i zadržan u bolnici. Djeca češće stradavaju u ljetnim nego u zimskim mjesecima. Statistički je značajno veća učestalost prijeloma i ozljede udova u ljetnim, a kontuzije i ozljede lica u zimskim mjesecima.Objectives and background: The aim of this study was to evaluate the demographichs of injured children treated at emergency medical admission, establish mechanisms of injuries, types of injuries, most commonly affected region of the body, dependence of the frequency and characteristics of injuries in the months, frequency of policlinical treatment in relation to field treatment of injured children. Patients and Methodes: In the time period from January to February and from July to August 2014. medical history and data of injured children, that were admitted to emergency room of Clinical hospital Split, were reviewed. In each patient we looked for the following facts: way of treatement (field/policlinic), month of treatement, age, sex, mechanism of the injury, type of injury, affected region of body and outcome. Results: Children are more often treated in policlinic than on the field, in a ratio 10:1. Predominant sex in injured children was male. Most common age in children was the oldest. The most common mechanism of the injury was fall, and the most common type of injury was open wound/cut. Region of the body that was most affected were limbs, followed by head and face injury. After the treatement more children were released home than admitted in the hospital. Injuries in children are more often in july and august than in january and february, in ratio 2.5:1. Fracture is significantly more often in summer (P=0,0001), while the contusion is significantly more often in the winter (P<0,0001). Face is significantly more often injured in winter, while limbs are more often injured in summer (P