DENTAL AGE ASSESSMENT USING THE DEMIRJIAN METHOD IN CROATIAN CHILDREN

Cilj: Određivanje dentalne dobi kod djece u razvoju važno je u dječjoj stomatologiji, ortodonciji i forenzičnoj znanosti. Postupak prema Demirjianu nastao je 1973. godine na francusko-kanadskom uzorku djece, po uzoru na Tanner-Whitehousovu metodu procjene koštane zrelosti. Najčešće korištena je modificirana verzija Demirjianove metode, objavljena 1976. godine, kojom je provedeno i naše istraživanje. Cilj je bio ispitati točnost Demirjianova postupka za određivanje dentalne dobi kod djece u Republici Hrvatskoj. Materijali i postupci: Točnost Demirjianove metode iz 1976. godine ispitana je na uzorku od 400 panoramskih snimki hrvatske djece (200 djevojčica i 200 dječaka u dobi od 6 do 15 godina). T-testom za zavisne uzorke dentalna dob je uspoređena s kronološkom dobi. Rezultati: Postoji statistički značajna razlika između dentalne i kronološke dobi u svih dobnih skupina osim kod četrnaestogodišnjih dječaka i djevojčica. Razlika između dentalne i kronološke dobi bila je 0,92±0,86 godina za dječake i 0,93±0,80 godina za djevojčice. Prebačaj dentalne dobi u odnosu na kronološku je također bio značajan za sve dobne skupine, osim za četrnaestogodišnje dječake i djevojčice. Rezultati upozoravaju na precijenjenost dentalne dobi u usporedbi s Demirjianovim standardima iz 1976. Zaključak: Demirjianovi standardi za francusko-kanadsku djecu prema kojima se određuje dentalna dob nisu adekvatni za primjenu kod djece u Republici Hrvatskoj. Nužno je proširiti istraživanje na veći uzorak i odrediti specifične standarde za određivanje dentalne dobi kod hrvatske djece.Objectives: Dental age assessment in developing children has importance in pediatric dentistry, orthodontics and forensic science. Demirjian method, used on French-Canadian children, first time described in 1973 and modefied in 1976, based on Tanner-Whitehouse (TW2) skeletal maturity technique, was mostly used. Our goal was to evaluate the validity of Demirjian’s method for dental age assessment in Croatian children. Materials and methods: Adopted (Demirjian dental) development scores from 1976 of the seven left mandibular teeth were tested on panoramic radiographs of 400 children (200 girls and 200 boys, ages 6-15). The paired samples t-test was used to compare the dental age and chronological age. Results: There was statistically significant difference between the DA and the CA in all age groups except in 14-year-olds. Results showed that Demirjian's method overestimated chronological age. The mean difference in each age group between the dental age and chronological age ranged from 0,92±0,86 years in boys and 0,93±0,80 years in girls. The results showed that the Croatian children demonstrated a more advanced dental age compared to Demirjian’s standards from 1976. Conclusion: The Demirjian’s standards of dental age assessment for French-Canadian children are not suitable for Croatian children. Further research performed on greater sample should result with a specific set of standards for dental age assessment in Croatian children