Teza o autonomnosti koja započinje s transcendentalno-revolucionarnim idealizmom, bila je doista nužna i to iz teodicejskih razloga kao rasterećenje Boga od krivnje, tako što ga se zapravo kao Stvoritelja jednostavno razrješuje dužnosti. U interesu toga rasterećenja od krivnje, sada pak autonomno djelotvorni čovjek zacijelo postaje legitimnim Božjim nasljednikom. Smrt svemogućeg Boga ne čini čovjeka svemogućim, nego ga izručuje jednom svijetu radikalnih slučajnosti. Umjesto da odbacimo zlo zajedno s predodžbom o Bogu, trebali bismo razmišljati, budući je Bog nestao, zlo je postalo isključivo ljudski problem. Zlo tako nije rezervirano samo za "đavole", budući su većina sudionika u genocidima sasvim obični ljudi bez nekog izraženog sadističko...