U psihologiji i obrazovanju sve se više potiče pristup koji je usmjeren na dijete, no tek se u zadnje vrijeme počela posvećivati pozornost djetetovim emocijama u školi. Stoga je cilj ovog istraživanja bio ispitati važnost socijalne podrške te emocionalne i akademske samoefikasnosti učenika za njihov osjećaj straha i doživljaja vlastite nekompetentnosti za školu te školsko postignuće. U istraživanje se krenulo s pretpostavkom da će viši stupanj emocionalne i akademske samoefikasnosti, ali i viša razina percipirane podrške bliskih osoba i nastavnika biti povezana s niskom razinom straha od škole, manjim osjećajem nekompetentnosti za školu i boljim školskim postignućem. Dobiveni rezultati istraživanja potvrđuju postavljenu hipotezu te pokazuju...