Tršćanska kriza u prijelomnom vremenu prve polovice 50-ih godina XX. stoljeća, Diplomatsko-političko i državnopravno razmatranje

Vrijeme vrhunca hladnog rata, pored općih trendova napetosti međunarodnih odnosa, obilježeno je i partikularnim kriznim izazovima, koji su mogli biti uzrokom širih međunarodnih poremećaja odnosa suprotstavljenih svjetskih supersila. Jedan od takvih izazova hladnoratovskoj «stabilnosti» svakako je tršćanska kriza, proizašla iz dubljih povijesnih temelja XIX. i prve polovice XX. stoljeća u odnosima talijanskog, slovenskog i hrvatskog naroda, ali i neposredno ratnih i poratnih prijepora na diplomatskoj, političkoj, ideološkoj i nacionalnoj razini. Glavni je cilj autora rada prikazati osnovne procese koji su vodili rješenju «tršćanskog pitanja», počev od mijena međunarodnih odnosa na prijelazu desetljeća, primarno ukazujući na njihove diplomatsko-političke odrednice. Autor razmatra i državnopravne posljedice tih promjena, a razmotreni su i unutarnji procesi razvitka talijanske i jugoslavenske države u tim burnim vremenima, koji su bili temeljno različiti, ali su svojom strukturom i mijenama imali važan utjecaj na tršćansku krizu. Autor zaključuje da je načelo kompromisa i pragmatizma i u ovom slučaju diplomatske povijesti imalo odlučujuću ulogu, ovoga puta ipak načelno u prilog interesima jugoslavenske strane (napose Slovenije). Državnopravne promjene sustava vlasti u zonama STT-a imale su utjecaj na učvršćenje faktičnog stanja, koje je kasnije ligitimirano međudržavnim dogovorima i kompromisima (Londonski memorandum o suglasnosti o STT-u iz 1954. godine