ULOGA SUDA KAO TIJELA DRŽAVNE VLASTI U INSOLVENCIJSKIM POSTUPCIMA : od rimskih »praetora« do novog hrvatskog Stečajnog zakona konvencijskih »tribunala«

Dana 01. rujna 2015. na snagu je u Republici Hrvatskoj stupio novi Stečajni zakon (NN, br. 71/15. – dalje: SZ). Time je zakonodavac nakon trogodišnjeg eksperimentiranja u upravnom postupku i kroz upravna tijela (definirano Zakonom o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (NN, br. 108/12., 144/12., 81/13. i 112/13.)) ponovno ovlasti vođenja i odlučivanja predstečajnim postupkom vratio sudu. Pritisak za ovakve reforme, odnosno za ponovno jaču ulogu suda u novom SZ, vršila je i primjena čl. 6. iz Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN-MU, br. 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10. – dalje: Konvencija). Naime, praksa Europskog suda za ljudska prava (engl. European Court of Human Rights, franc. Cour Européenne des Droits de l’Homme)(dalje: ECHRa) naznačuje kako se čl. 6., st. 1. primjenjuje na stečajni postupak (exempli causa,S.p.r.l. ANCA and Others protiv Belgije, odluka, 10. prosinca 1984.). To je bitno jer dvojba koja se odnosila na samu legitimnost procesa dejudicijalizacije kroz (prijašnji) model predste- čajne nagodbe predstavlja činjenicu da stečajno pravna zaštita mora biti u nadležnosti onog tijela koje Konvencija označava sintagmom „tribunal“, a danas ta svojstva u pozitivnom pravu ima samo tijelo državne vlasti - sud. Stoga iako suvremeni ekonomski odnosi sa svojom socijalnom pozadinom nameću određene reformske promjene u samom shvaćanju položaja suda u stečajnom postupku, analizirajući fenomen predstečajnih nagodbi potrebno je ignoriranje očiglednih činjenica da bi se suprotstavili tezi kako je stečajni postupak, shvaćen u najširem smislu riječi, tradicionalno sudski postupak, dakle postupak koji se vodi pred nadležnim sudom. Naravno, postoje i određeni izvansudski (neformalni) aranžmani, primjerice prepack model, ali njih u konačnici mora potvrditi i ozakoniti sud. Stoga kako bi potvrdili navedenu tezu, autori analiziraju i opravdavaju ulogu suda u stečajnim postupcima počevši od rimskog prava do novog hrvatskog SZ i recentne judikature ECHR-a vezane uz čl. 6. Dakle, u radu će se analizirati i praksa Europskog suda za ljudska prava u postupcima po čl. 6. Europske konvencije (pravo na pristup sudu) jer polazimo od pretpostavke da saznanja o ovome mogu biti ključna za razumijevanje problematike rada, kao i za pravilno tumačenje pojma „sud“, koje je utemeljeno na praksi Europskog suda za ljudska prava i europskom pozitivnom pravu. Aktualnosti teme doprinosi i činjenica da se u pravu Bosne i Hercegovine raspravlja o prijedlozima koji su ostvarivi u stečajnim propisima entiteta i Brčko distriktu BiH, a tiču se recepcije izvansudskog modela reorganizacije odnosno instituta predstečajne nagodbe.New Bankruptcy Act (OG, no. 71/15. - hereinafter: BA) has entered into force on 01 September 2015 in the Republic of Croatia. By doing this the legislator has after three years of experimentation in the administrative procedure and through governmental bodies (as defined by the Law on financial operations and prebankruptcy settlement (OG, no. 108/12., 144/12., 81/13, and 112/13.)) repowered court in managing prebankruptcy procedure. The pressure for such reforms, or for a stronger role of the court in the new BA, was made possible by the application of art. 6 of the European Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms (OG-IT, no. 18/97., 6/99., 14.2., 13.3., 9.5., 6.1. and 2/10. - hereinafter: Convention). The European Court of Human Rights (hereinafter: ECHR) indicates that Article. 6, par. 1 shall apply to bankruptcy proceedings (exempli causa, Sprl ANCA and Others v Belgium, decision, 10 December 1984). This is important because the uncertainty concerning the very legitimacy of the process of dejudicilization in (previous) model of the pre-bankruptcy settlement is the fact that the bankruptcy legal protection must be in the jurisdiction of the body that Convention points out as a “tribunal” (regardless of which of the state power it belongs). Today, these characteristics in the positive law has only the court as one of the states organs. The present economic relation with its social background imposes certain reforms in the understanding of the position of the court in bankruptcy proceedings. Analyzing the phenomenon of prebankruptcy settlement requires persistence and irrational thinking to ignore the obvious fact that the bankruptcy process, understood in the broadest sense, is and was traditionally court process, i.e. proceedings pending before the competent court. Of course, there are certain non-judicial (informal) arrangements, such as pre-pack model, but they ultimately must be verified and validated by the court. Therefore, in order to confirm the above thesis, the authors analyze and justify the role of the court in bankruptcy proceedings starting from Roman law to the new Croatian BA and recent case law of the ECHR related to art. 6. This paper will analyze the case law of the European Court of Human Rights in the proceedings under art. 6 of the European Convention (right to access to court) because the authors assume that such information have key role in understanding the work, as well as the proper interpretation of the term “court”, which is based on the law of the European Court of Human Rights and the European positive law. The importance of this paper highlights the fact that in the Bosnia and Herzegovina are discussed proposals that are achievable in the bankruptcy legislation of its entities and Brcko District, and they are concerning the reception of the court reorganization model and institute of the pre-bankruptcy settlemen