Parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom - problem pravne prirode rokova za njihovo pokretanje

Zbog nedovoljno preciznog legislativnog uređenja u razdoblju od donošenja Ovršnog zakona 1996. godine postavilo se pitanje pravne prirode roka za podnošenje tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Naime, prema tekstu Ovršnog zakona iz 1996. godine bilo je potpuno sigurno da ovaj nije prekluzivan (peremptoran), ali relevantna odredba nije davala osnove da se sa sigurnošću zaključi od kojeg momenta on teče. Novela iz 1999. godine dovela je do dodatnih dvojbi, koje su najvjerojatnije bile posljedica ozbiljne redakcijske greške. S druge strane, novelom iz 2003. godine riješena je dvojba glede njegove prekluzivnosti, ali je i dalje ostao neriješen problem kako utvrditi kad je on počeo teći, odnosno kad je protekao. On je konačno riješen novelom iz 2005. godine. Premda se ni s ovom zakonodavnom intervencijom nisu u potpunosti riješile sve dvojbe, napose glede pravnih posljedica podnošenja tužbe izvan roka, analognom primjenom odgovarajućih odredbi Zakona o parničnom postupku moglo bi se zaključiti da se radi o prekluzivnom roku. Nadalje, pravne posljedice podnošenja tužbe izvan roka nisu iste za ovršenika i treću osobu, kad je ova u ovršnom postupku podnijela prigovor i nakon toga upućena da pokrene parnicu. Autori smatraju da ne postoji opravdan razlog različitog uređenja i nejednakog procesnog položaj ova dva sudionika postupka