Cross-Border Transfer of Company Seat in European and Croatian Law

Prekogranični prijenos sjedišta trgovačkih društava iz država članica Europske unije jedno je od spornih pitanja europskoga prava zbog razlika koje postoje u nacionalnim materijalnim i kolizijskim pravilima. To dovodi do poteškoća u ostvarivanju mobilnosti društava na unutarnjem tržištu Europske unije. Zbog toga se Europski sud u svojim presudama bavio problemom prekograničnog prijenosa stvarnog sjedišta društva. Pritom Europski sud pravi razliku između slučajeva useljavanja i slučajeva iseljavanja društava. Kada je riječ o prijenosu registriranog sjedišta društva, važni su sekundarni izvori europskoga prava koji uređuju prekogranični prijenos registriranog i stvarnog sjedišta nadnacionalnih društava te prekogranična pripajanja i spajanja društava kapitala. Republika Hrvatska primjenjuje teoriju osnivanja pri određivanju osobnog statuta društva, pri čemu su odredbe hrvatskoga prava usklađene sa sekundarnim izvorima europskoga prava.Cross-border transfer of company seat represents a controversial issue in the EU because of the differences in national conflict of laws and substantive provisions of the EU Member States. This adversely affects the mobility of companies in the internal market of the EU. For this reason, the ECJ case law has dealt with the problem of cross-border transfer of the actual company seat. In its judgements the ECJ distinguishes the cases of immigration from the cases of emigration of companies. Secondary legislation of the EU is important in regard to cross-border transfer of the registered company seat. It regulates cross-border transfer of the registered seat of supranational companies and cross-border company mergers. The Republic of Croatia applies the incorporation theory for determining the applicable law for companies. Its national provisions are in line with the secondary legislation of the EU