SPECIFICS OF THE HEALTH CARE ON PATIENTS WITH VENOUS ULCER-CASE REPORT

Venski ulkus se može definirati kao područje diskontinuiteta epidermisa i dermisa na potkoljenici koje ne cijeli u vremenskom periodu duljem od 4 ili više tjedana. Javlja kao najteža posljedica kronične venske insuficijencije. Čimbenici rizika za razvoj ulkusa su varikoziteti vena, pozitivna obiteljska anamneza. Dugotrajno sjedenje i stajanje, preboljela duboka venska tromboza, kongestivno srčano zatajenje, smanjena tjelesna aktivnost, pretilost, edemi, trauma. Najčešća lokalizacija ulkusa jest na medijalnom maleolu. Uglavnom su veliki, površinski i s obilnim eksudatom. Najčešća komplikacija ulkusa jest infekcija. Može se javiti i periostitis, ankiloza, osteomijelitis, osteopotoza. Dijagnoza venskog ulkusa se postavlja na temelju anamneze, kliničke slike, rutinskih laboratorijskih pretraga, Doppler UZV-a, oksimetrije, flebografije i angiografije. Diferencijalna dijagnoza obuhvaća sve ulceracije donjih ekstremiteta druge etiologije, odnosno ulkuse nastale uslijed traume, infekcije, arterioskleroze, autoimunih bolesti neoplastične bolesti, ubodi i ugrizi insekata. Cilj liječenja je ubrzati cijeljenje ulkusa, povećati radnu sposobnost bolesnika te smanjiti dužinu i troškove liječenja. Liječenje bolesnika se sastoji od lokalnog liječenja, kojim se djeluje izravno na venski ulkus i lokalne kožne promjene te od sistemskog liječenja, kojim se djeluje na uklanjanje čimbenika rizika i postojećih komorbiditeta. Najučinkovitija je kompresivna terapija. Medicinska sestra ima značajnu ulogu u dijagnostici, liječenju i preveniranju venskog ulkusa te edukaciji bolesnika. Sestrinskom procjenom, dijagnozama i intervencijama se formira plan zdravstvene njege s ciljem cijeljenje ulkusa i sprječavanja recidiva.Venous ulcer may be defined as an area of discontinuity of the epidermis and dermis on the lower leg, which doesn’t heal in period longer than 4 weeks. It appears to be the most severe consequence of chronic venous insufficiency. The risk factors for the development of the venous ulcer are vein varices, a positive family history, long-term sitting and standing, overcome deep vein thrombosis, congestive heart failure, decreased body activity, obesity, edema and trauma. The most common localization of the ulcer is on the medial ankle. They are mostly large, superficial and with abundant exudate. The most common venous ulcer complications are infections. Periodontitis, ankylosis, osteomyelitis and osteoporosis may also occur. Venous ulcer diagnosis is based on anamnesis, clinical signs, routine laboratory examination, Doppler UZV, oximetry, phlebography and angiography. Differential diagnosis includes all ulcerations of the lower extremities of the other etiology or ulcers resulting from trauma, infection, arteriosclerosis, autoimmune diseases, neoplastic diseases and bites of insects. The goal of the treatment is to accelerate healing of the venous ulcer, increase the work ability of the patient, and reduce the length and cost of treatment. Treatment of venous ulcer can be local and systematic. Local treatment is focused directly on venous ulceration and local skin changes and systemic treatment is focused on remove risk factors and existing comorbidities. The most effective therapy of venous ulcer is compressive therapy. The nurse has a significant role in the diagnosis, treatment and prevention of venous ulceration and patient education. Nurse assessment, nurse diagnosis and interventions create a health care plan designed to accelerate healing of venous ulcers and prevent relapse