Interliterary relations between the literatures of Croatia and Slovenia on the examples of 19th century travel writings

Tekst se sastoji od 9 poglavlja, a to su: Uvod, Putopis kao književna vrsta, Teorija recepcije, Filološki kontekst, Društveni i humanistički aspekti etničkog identiteta, Putopisni tekstovi kao primjer hrvatsko-slovenskih međuknjiževnih odnosa, Poredbena analiza primjera, Zaključak i Literatura. U Uvodu je specificiran izbor autora po kriteriju podrijetla: to su Slovenci koji su živjeli u Hrvatskoj i objavljivali u Hrvatskoj, što otvara mogućnosti promatranja hrvatsko-slovenskih književnih odnosa na konkretnim primjerima njihovih tekstova. Odabrana je teorija recepcije kao uporište u proučavanju tekstova i njihovih odjeka u čitalačkoj publici Hrvatske kraja 19. i početka 20. st., tj. u vremenu objavljivanja tekstova. U drugom poglavlju određuje se Putopis kao književna vrsta s dugom književnom poviješću te se ustanovljuje žanrovska bliskost putopisa novinskom tekstu. Ukazuje se da je putopis podložan promatranjima s gledišta brojnih područja znanosti. Posebno se obrađuje putopis kao književna, a posebno kao novinska vrsta. Navode se gledanja na putopis najznačajnijih hrvatskih autora koji su se bavili tom temom. Teorijsko uporište u bavljenju odabranim tekstovima, a naročito u njihovom odnosu prema etnicitetu, obrađuje se u trećem poglavlju. Opće odrednice Teorije recepcije iznose se prema prinosima njezinih glavnih autora pa se specificiraju na promatranje putopisa. Uz pomoć te metodološke osnove želi se upoznati tekst. Iz saznanja o tekstu slijede zaključci u vezi s etnicitetom autora i pretpostavljene čitalačke publike te njihovih međuodnosa. Afirmira se gledište na putopisca kao recipijenta sredine kojom putuje što rezultira selekcijom motiva koje obrađuje u svome tekstu. Bavljenjem funkcionalnom perspektivom putopisa tekst suočava interpretirano djelo, njegovog autora i čitaoca koji ga konačno vrednuje. Ukazuje se na društvene oblike recepcije te na unutaržanrovske razlike s obzirom na bliskost teksta novinskim ili književnoumjetničkim stilskim i motivskim izborima. U pregledu razvoja putopisa u Hrvatskoj i Sloveniji iznose se dosezi u pokušajima pisanja nacionalnih povijesti putopisa. Posebno je obrađen putopis iz perspektive pretpostavljene čitalačke publike pa je ustanovljena ovisnost putopisnog teksta o općim povijesnim prilikama kao što su, na primjer, doba ilirizma i vrijeme sedamdesetih i sljedećih godina 19. i početka 20. stoljeća. U poglavlju Filološki kontekst obrađen je filološki okvir hrvatsko-slovenskih odnosa s posebnim obzirom na probleme standardizacije hrvatskog i slovenskog jezika. U petom poglavlju razmatraju se Društveni i humanistički aspekti etničkog identiteta. Mada su hrvatske i slovenske zemlje susjedna područja, njihove se povijesti u razvijanju etniciteta samo dijelom podudaraju. Taj razvoj je promatran s gledišta definicije etniciteta koju donose različite znanosti koje se time bave, a kao najvažnija odrednica uzima se jezik. U razvoju slovenskog i hrvatskog etniciteta spominje se važnost društveno-političkih utjecaja drugih naroda te se ocrtavaju okviri u kojima se ta povijest odvijala. Kao najznačajnije izdvajaju se preporodna gibanja u Hrvatskoj i Sloveniji te razlike u utjecaju crkve na razvoj tih dvaju etniciteta s obzirom na povijest kršćanstva na ovim prostorima. U poglavlju Putopisni tekstovi kao primjer hrvatsko-slovenskih međuknjiževnih odnosa govori se o društvenopolitičkim okruženjima koja uvjetuju uspostavljanje ove teme. Donose se sažete biografije putopisaca promatranih tekstova, a potom se razmatraju pojedini putopisi prema utvrđenoj teorijskoj osnovi. Promatraju se sljedeći tekstovi: Stanko Vraz: Put u gornje strane; Ivan Macun: Prizor slovenskoga bitja u Bliedu; Pogled v Pohorje; Josip Stare: Po koju iz Kranjske; Davorin Trstenjak: Put u štajerski raj; Prijateljska pisma i Janko Barle Moj put na Volajsko jezero. Za svaki se putopis uspostavlja moguća recepcijska osnova i stvarnosna osnova što se uključuje u šire biografsko okružje. Motivska građa promatra se s gledišta relevantnih znanosti, naročito etnografije i historiografije. Prema tim i stilskim izborima tekstovi se aktivno ulančuju u primjerena stilska razdoblja. Autori su odabrani stoga što razlike između njihovih životopisa te razlike između njihovih putopisa omogućuju razvijanje dostatne osnovice za zaključivanje prema uspostavljenim ciljevima ovoga rada. U poglavlju Poredbena analiza primjera pronalaze se zajedničke odlike, odnosno, ustanovljuju razlike između tekstova i to s obzirom na karakteristike teksta i posebno s obzirom na njihovu usmjerenost prema pretpostavljenoj čitalačkoj publici. Povijesni okvir Hrvatske u drugoj polovici 19. stoljeća jedan je od kriterija usmjeravanja autora u odabiru tema i njihovih interpretacija. Pokazalo se da svi putopisci žele svojoj hrvatskoj čitalačkoj publici približiti pojedine aspekte života i događanja u susjednoj Sloveniji. Moglo bi se reći da autori zagovaraju dobre susjedske odnose i putovanje kao oblik zdravog života i iskazivanje prijateljstva susjednom narodu. U Zaključku ističu se hrvatsko-slovenske poveznice kroz putopisne tekstove slovenskih autora koji su živjeli u Hrvatskoj i putovali po Sloveniji, a objavljeni su u razdoblju od preporoda do Prvog svjetskog rata. Razlikuju se iskustveni sloj i književni aspekt djela te pripadnost žanru i usmjeravanje izbora sredstava izraza prema očekivanjima pretpostavljene čitalačke publike što tekstovima daje i svjesnu utilitarnost. Odabrani putopisi imaju zajedničku temu, a to je putovanje u slovenske zemlje, međutim, autori se razlikuju već i u percepciji slovenskog prostora kao svoje domovine, a posebno u izboru i interpretaciji motiva s putovanja te bliskosti teksta novinskom, odnosno književnom žanru i uspješnosti nastojanja da tekstove prilagode očekivanjima pretpostavljene publike. Pokazalo se da je teorija recepcije adekvatna teorijska osnova u promatranju odabranih putopisnih tekstova te da zaključci mogu poslužiti u boljem poznavanju hrvatsko-slovenskih međuknjiževnih odnosa, koje su ovi autori izgrađivali pišući o domovini podrijetla za čitalačku publiku u zemlji u kojoj su se, prema očitovanjima u promatranim putopisima, osjećali prihvaćenima.The text is divided into 9 chapters: Intorduction, Travel writing as a type of literature, Reception Theory, Philological context, Social and humansitic aspects of ethical identity, Travel writing as an example of interliterary relations between Croatia and Slovenia, Comparative analysis of examples, Conclusion and References. The introductory chapter contains a selection of authors on the basis of their origin: those are Slovenes who lived and published in Croatia, which opens up the possibility of examining interliterary relations between Croatia and Slovenia on concrete examples of their literary texts. Reception theory was selected as a starting point for the examination of literary texts and their resonance in Croatia in the period between the end of the 19th and the beginning of the 20th century.Croato-Slovenian Inter-Literature Relationships Demonstrated on the Examples of 19.th Century Travel Writings. In the second chapter travel writing is defined as a type of literature that has a long presence in history of literature and its genre proximity with journalistic texts is determined. The point has been made that the travel writing is subjected to investigations of numerous different fields of science. Travel writing is analyzed separately as a literature and as a journalistic type of writing. Views of prominent Croatian authors that investigated that topic are presented. Theoretical foundation for consideration of selected texts and especially their relation towards the ethnicity is elaborated in the third chapter. General determinants of the reception theory are laid out according to the contributions of the most prominent authors in that field and specified upon the consideration of travel writings. The intention was to become familiar with the text with the aid of aforementioned methodological ground. Findings are followed by conclusions about authors and presumed readers ethnicity and their interrelations. It is suggested that travel-writer should be considered as a recipient of the places he travels through resulting with a selection of the motifs he uses in his texts. Through the functional perspective of travel-writing the text confronts interpreted peace, its author, and a reader who is finally evaluating it. Social form of reception and within-genre differences related to proximity of text to journalistic or literature-artistic selections of style and motifs are pointed out. While reviewing the development of travel writing literature in Croatia and Slovenia attainments of efforts to write national histories of travel writing are described. Travel writing is analysed from the perspective of the assumed readers and the dependence of travel writing text upon general historical conditions effective during the period of Ilirism, late 19.th and a beginning of the 20.eth century has been established. In chapter entitled Filological context a filological framework of croato-slovenian relations has been worked out with the special consideration placed upon problems of Croatian and Slovenian language standardization. In the fifth chapter a social and humanistic aspects of ethnical identity are been considered. Although Croatian and Slovenian lands are connected as neighbours, their historical development of ethnicity is just partially overlapping. That development is considered from different points of view on ethnicity related to different fields of science, taking the language as the most important determinant. In development of the Croatian and Slovenian ethnicity the importance of socio-political influences of other nations is mentioned and a framework for such historical development is lined out. Reformation movements in Croatia and Slovenia and different influence that church had on historical development of these two ethnicities with regard to history of Christianity on these territories are selected out as the most important. In the chapter entitled Travel writing as an example of Croato-Slovenian inter-literature relationships, socio-political surroundings fundamental for this topic are been discussed. Concise biographies of travel writers are laid out, and individual travel writings are been considered according to established theoretical framework. Following texts are been considered: Stanko Vraz: Put u gornje strane; Ivan Macun: Prizor slovenskoga bitja u Bliedu; Pogled v Pohorje; Josip Stare: Po koju iz Kranjske; Davorin Trstenjak: Put u štajerski raj; Prijateljska pisma i Janko Barle Moj put na Volajsko jezero. For each travel writing a possible reception fundament and a realistic fundament including a broader biographical context is been established. Motif structure has been considered from the point of view of relevant fields of science, especially from the field of ethnography and historiography. According to the aforementioned and stylistic choices the texts are actively chained into appropriate stylistic periods. Authors are selected for the differences between their biographies and the differences between their travel writings that enable us to develop a sufficient grounding for conclusions related to established goals of this work. In chapter entitled Comparative analysis of examples focus is on finding a mutual features and establishing differences between texts with regard to different characteristics of the texts and especially their focus on the assumed readers. Historical framework of Croatia during the second half of the 19.th century represents one of the criteria for focusing authors in selection of themes and in their interpretations. It turned out that all travel writers want to inform the public of Croatian readers about particular aspects of life and events in neighbouring Slovenia. It could be said that authors write in favour of good neighbouring relationships and travelling as a healthy life stile together with showing friendship for neighbouring nation