Emocionalna inteligencija i radna uspješnost zaposlenika u zračnoj luci

Cilj je ovog istraživanja ispitati odnos emocionalne inteligencije (EI) i radne uspješnosti zaposlenika u pružanju usluga u zračnome prometu. Nastojalo se utvrditi stupanj povezanosti i jedinstveni doprinos samoprocjena dimenzija emocionalne inteligencije procjenama radne uspješnosti prikupljenih iz dva izvora: samoprocjene i procjene neposredno nadređenih voditelja. Korišten je Upitnik emocionalne kompetentnosti (UEK-45) koji mjeri sposobnosti uočavanja i razumijevanja emocija, sposobnosti izražavanja i imenovanja emocija te sposobnosti regulacije i upravljanja emocijama. Za procjenu radne uspješnosti zaposlenika zračne luke posebno su konstruirane skale za procjenu čestine kritičnih ponašanja, i to za dvije dimenzije uspješnosti: kvalitetu obavljenog posla te odnos prema kolegama, putnicima i vanjskim suradnicima. Instrumenti su primijenjeni na većem uzorku sezonskih zaposlenika zračne luke i pokazali su zadovoljavajuću pouzdanost. Rezultati potvrđuju pretpostavku o važnosti emocionalne inteligencije za uspješnost u radu. Ona je u većoj mjeri povezana sa samoprocjenama radne uspješnosti u odnosu na procjene nadređenog voditelja. Ujedno, emocionalna inteligencija u značajno većoj mjeri predviđa uspješnost na dimenziji odnosa prema kolegama, putnicima i vanjskim suradnicima nego na dimenziji kvalitete obavljenog posla. Između različitih sposobnosti iz konstrukta emocionalne inteligencije, najveći doprinos objašnjenju kvalitete u međuljudskim odnosima i interakciji s drugima pokazuje sposobnost uočavanja i razumijevanja emocija, ili ono što se još naziva i emocionalna osjetljivost. Navedeni nalazi upućuju da bi se u postupcima odabira novih zaposlenika trebalo voditi računa i o sposobnostima iz konstrukta emocionalne inteligencije, ali i upućuju na potencijalne koristi koju mogu imati programi osposobljavanja zaposlenih namijenjeni razvoju emocionalnih kompetencija, pogotovo kod onih zaposlenika čiji poslovi uključuju rad s drugim ljudima.The aim of this study is to examine the relationship of emotional intelligence (EI) and the job performance of employees in providing services in air traffic. An effort was made to determine the degree of integration and unique contribution to the self-assessment dimensions of EI trough evaluations of work efficiency collected from two sources: self-assessment and assessment of direct superior leaders (managers). The Emotional Skills Competence Questionnaire (ESCQ-45) was used, which measures the ability to observe and understand emotions, the ability to express and name the emotions and ability to control and manage emotions. For estimation of work efficiency of airport employees there are specially designed scales for estimating the frequency of critical behavior, for two dimensions of success: the quality of conducted work and attitude toward colleagues, passengers and external associates. The instruments were applied on a larger sample of seasonal airport employees and have showed satisfactory reliability. The results confirm the hypothesis about the importance of EI for success in work. It is more closely associated with self-assessments of work efficiency than the assessment of a superior leader. At the same time, EI to a significantly greater extent anticipated success of the dimension of relations with colleagues, passengers and external associates than the dimension of the quality of work performed. Among the various capabilities of the construct of EI the biggest contribution of the quality of the relationships and interactions with others shows the ability to perceive and understand emotions, or what is also known as emotional sensitivity. These findings indicate that in the recruitment procedures should be taken into account and the ability of the construct of EI, but also point to the potential benefits that may have training programs intended for staff development and emotional competencies, especially for those employees whose jobs involve working with other people