The significance of rhinomanometry in the evaluation of postlaryngectomy olfactory rehabilitation using the polite yawning technique

CILJ: uporabom rinomanometra utvrditi minimalne volumene zraka potrebne za izazivanje osjeta mirisa i procijeniti ulogu rinomanometrije u olfaktornoj rehabilitaciji tehnikom Polite Yawning u laringektomiranih pacijenata. ISPITANICI I METODE: U istraživanju su sudjelovali članovi klubova laringektomiranih pacijenata pod pokroviteljstvom Klinike za otorinolaringologiju i kirurgiju glave i vrata KBC Rijeka. Ispitivana skupina broji 100 ispitanika. Kontrolnu skupinu čine nelaringektomirani pacijenti sličnih godina i spola iz specijalističke ambulante Klinike. Isključeni su pacijenti sa značajnom opstrukcijom disanja na nos. Veličina skupine je 100 ispitanika. Rinomanometrijom su mjereni volumeni zraka posebno za desnu i posebno za lijevu nosnicu, dok je za ispitivanje mirisa korišten Smell Diskettes Olfaction Test (SDOT). REZULTATI: Razlika u rezultatima SDOT-a prije i poslije uvođenja Polite Yawning tehnike je statistički značajna (P<0,001). Kod svakog mjerenja broj točno pogođenih mirisa je veći (F=53,077). Dobivena je značajna razlika među trima rinomanometrijskim mjerenjima protoka zraka kroz desnu nosnicu (F=65,002; P<0,001) i lijevu nosnicu (F=75,465; P<0,001). Protok zraka kroz nos se sa svakim mjerenjem povećava. Kada se savlada tehnika i postigne protok zraka kroz nos, naglo raste broj pogođenih mirisa. Što su veći volumeni zraka, veći je i broj pogođenih mirisa. Minimalni volumeni zraka se kreću oko 60 ccm/s. Na kraju istraživanja 48 laringektomiranih ispitanika je normosomično (rehabilitirano), dok je u kontrolnoj skupini 56 ispitanika bilo normosomično. Ne postoje statistički značajne razlike između ukupnog broja rehabilitiranih ispitanika i normosmičnih osoba kontrolne skupine (Z=1,132; P=0,129). ZAKLJUČAK: Polite Yawning tehnika se pokazala kao efikasna metoda u olfaktornoj rehabilitaciji nakon totalne laringektomije. Primjenom rinomanometrije objektivizira se procjena uspješnosti olfaktorne rehabilitacije i olakšava se objašnjavanje i izvođenje same rehabilitacije.OBJECTIVE: To establish the minimum quantity of air necessary to provoke the sense of smell using a rhinomanometer and to estimate the role of rhinomanometry in postlaryngectomy olfactory rehabilitation using the Polite Yawning Technique. SUBJECTS AND METHODS: Members of the Laryngectomised Patients' Club sponsored by the Clinic of Otorhinolaryngology and Head and Neck Surgery of CHCR Rijeka participated in the research. The study population comprised 100 subjects. The control group consisted of nonlaryngectomized patients of similar age and sex from the specialist outpatient department of the Clinic. Patients with significant nasal airway obstruction were excluded. The group consisted of 100 subjects. Rhinomanometry was used for measuring the air quantity separately for the right and the left nostril, while Smell Diskettes Olfaction test (SDOT) was used for testing the sense of smell. RESULTS: The difference in SDOT results prior to and after the introduction of Polite Yawning technique is statistically significant (P<0,001). The number of accurately guessed odours gets bigger (F=53,077) with each measurement. There was a significant difference between the three rhinomanometric measurements of airflow through the right (F=65,002; P<0,001) and the left nostril (F=75,465; P