Patohistološka dijagnostika intrauterinih smrti dijagnosticiranih na Zavodu za patologiju KBC Rijeka u razdoblju 2006.-2016.

Intrauterina se smrt definira kao svaka smrt ploda koji se u trenutku smrti nalazi unutar šupljine maternice majke. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije iz 2015. godine, u svijetu godišnje umire 2,6 milijuna plodova. Broj intrauterinih smrti u prosjeku iznosi 21/1000 rođenih, dok u KBC Rijeka iznosi 3,1/1000 rođenih čime se svrstava u vrh svjetske statistike što upućuje na visoku kvalitetu perinatalne skrbi. U trenutku intrauterine smrti, plod podliježe autolitičkim promjenama u intaktnoj amnionskoj vreći što znači bez prisutstva bakterija. Uzroci intrauterine smrti se u trećini slučajeva ne mogu ustanoviti, dok se u 2/3 slučajeva radi o poremećajima dijagnosticiranim na razini ploda, posteljice ili majke. Patohistološka dijagnostika se sastoji od makroskopskog i mikroskopskog pregleda ploda i posteljice. Cilj rada bio je ustanoviti uzroke intrauterine smrti u KBC Rijeka u rasponu od 11 godina. U navedenom razdoblju utvrđeno je da je broj intrauterinih smrti iznosio 103, te je isti broj posteljica preuzet za analizu. Analizom arhiviranih podataka, utvrdi se da je bilo više ženskih (54%) mrtvorođenih plodova nego muških (46%). Ženski mrtvorođeni plodovi su bili 2 tjedna stariji obzirom na gestacijsku dob. Uspoređujući masu i druge mjere ženskih plodova proizlazi činjenica da su ti plodovi na donjoj granici percentilne krivulje za razliku od muških plodova koji se nalaze u donjoj polovici. Pregledom utvrđenih dijagnoza u analiziranoj skupini, najčešći uzroci smrti su bili kronične etiologije (infarkt,tromboza posteljice). Uzroci i stanja koja dovode do intrauterine smrti nisu u potpunosti razjašnjeni. Stoga istraživanja poput ovog predstavljaju izravan doprinos i poticaj za daljnji rad.Intrauterine death is defined as a death of a fetus that occurs before the complete expulsion from the uterus. According to the data from World Health Organization from 2015., there is around 2,6 million of fetal deaths per year. The average number of stillbirths in the world is 21/1000 newborns, while in CHC Rijeka it is 3,1/1000 newborns, signifying that the perinatal care is at a very high level. At the moment of intrauterine death, the fetus becomes a subject to autolytic changes in an intact sterile amniotic sac. The causes of stillbirth cannot be diagnosed in one third of the cases. In the other two thirds, disorders of fetus, placenta or mother are diagnosed. Pathohistological diagnosis consists of macroscopic and microscopic review of the fetus and placenta. The goal of this paper was to determine the causes of intrauterine death in CHC Rijeka in the span of the past 11 years. In the mentioned period, the number of intrauterine deaths was 103 and the same number of placentas was received for analysis. Archived data analysis showed a greater number of female fetuses (54%) than males (46%). Female fetuses were also 2 weeks older considering gestational age. When mass and other measurements of female fetuses were compared with percentile curves, it turned out that they were on the bottom line, unlike male fetuses that were in the bottom half. The review of the diagnosis from the analyzed group showed that the most common causes of death were of chronic etiology (infarct, placenta thrombosis). Causes and conditions that lead to intrauterine death are not completely clarified. Therefore, researches like this one give stimulus and contribution for future work