Psychosocial and Neurocognitive Aspects of ICT Use in Early and Peschool Education

Razvoj mozga najintenzivniji je u razdoblju rane i predškolske dobi, a uvelike ovisi o okruženju u kojemu dijete boravi. Dijete je socijalno biće koje uči i razvija se kroz interakciju sa svojim fizičkim i socijalnim okruženjem. Implementacija informacijsko- komunikacijske tehnologije u sustav ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, jedan je od mogućih načina obogaćivanja okruženja koji može imati pozitivne učinke na razvoj djeteta. Korištenje informacijsko-komunikacije tehnologije može rezultirati povećanje kompetencija na neurokognitivnom i psihosocijalnom području razvoja djeteta. U ovom je radu prikazano 11 radova koji pružaju empirijske dokaze o učinkovitosti upotrebe informacijsko-komunikacijske tehnologije i njenom utjecaju na psihosocijalni i neurokognitivni razvoj djeteta. Prikazani radovi upućuju na zaključak da je informacijsko-komunikacijsku tehnologiju moguće koristiti kao alat u svrhu podupiranja dječjeg neurokognitivnog i psihosocijalnog razvoja, pri čemu je ključno voditi računa o njenoj promišljenoj implementaciji.Brain development is the most intensive during early childhood and it depends on the environment in which child is stationed. Child is a social being that learns and develops through interaction with his physical and social surrounding. Information- communication technology implementation into early childhood setting is one of many posible ways to enrich environment that can have positive effects on child development. The use of ICT can result with magnifing competences on neurocognitive and social development plan. In this review findings of 11 researches offer empirical evidence about efficiency ICT use and it`s influence on social and neurocognitive child development. Presented researches implicate to the conclusion that it is possible to use ICT as a tool with purpose of supporting social and neurocognitive child development but it is important to have in mind it`s advisedly implementation