U svrhu rekonstrukcije prošlosti i dokumentiranja iste nastao je ovaj rad kojemu je glavna metoda bila sakupljanje različitih iskaza i iskustava te njihovo proučavanje i analiziranje. Temelj i početni korak istraživačkog pristupa ovome radu bilo je sastavljanje pitanja. Na terenu se provelo intervjuiranje kazivača i pristup konceptu životne povijest kao folklornom žanru. Po uzoru na usmene povjesničare i ovaj rad poštivao je maksimu kako su svakodnevne sjećanja „običnih“ ljudi povijesno relevantna. U to se neminovno upliće koncept sjećanja u autobiografskog pamćenja. Teorija se provela i u praksi te su se kazivanja dobila prilikom terenskih istraživanja i bilježenja tonskih zapisa tri različita kazivača. Nakon što se intervjuiranje provelo ...