Means of Expressing Imperativeness in Croatian Language

Cilj ovog rada prikaz je načinâ iskazivanja imperativnosti u hrvatskom jeziku. U radu se kreće od pretpostavke kako je imperativnost kategorija koja se u pojedinom iskazu može i ne mora ostvariti, a u tu se svrhu mogu rabiti oblici prototipnog/kanonskog imperativa (primarnim sredstvima), tj. imperativne paradigme (pri čemu nije nužno da će njihovom uporabom imperativnost biti aktivirana), ali se također mogu rabiti iskazi načinjeni od drugih morfosintaktičkih elemenata (sekundarnim sredstvima). Imperativni se iskazi potom promatraju iz pragmalingvističke perspektive, čime se pokušava odrediti značenje pojedinog iskaza u konkretnom govornom činu (što uključuje namjeru pošiljatelja i shvaćanje primatelja poruke), a istovremeno se ukazuje na ograničenja pristupa koji bi pokušao odrediti cjelovito značenje isključivo iz semantičke perspektive