Letters of Ivan Kostrenčić to Vatroslav Jagić

Još se uvijek ističe da su pisma znamenitih slavista, u povijesti slavistike, dragocjeni izvor za poznavanje životnih prilika i odnosa među njima, s jedne strane, a s druge strane, takva su pisma izvor relevantnih podataka i o društvenopolitičkim, kulturnim i znanstvenim pogledima o filološkoj tematici kojom su se bavili. Stoga su pisma pojedenih slavista iz prošlih razdoblja zahvalna građa za povijest slavistike. Da je tome doista tako, svjedoči četrnaest pisama Ivana Kostrenčića (1844. – 1924.) upućenih Vatroslavu Jagiću (1838.-1923.). Jedno je pismo iz Beča (1875.), jedanaest iz Zagreba (1895., iz 1896. jedno pismo) i jedno iz Crikvenice (1914.). Većina je pisama upućeno Jagiću iz Zagreba u Beč. Prvo je pismo iz razdoblja dok je Kostrenčić bio u službi dvorskog knjižničara u Beču, a zagrebačka su pisma iz razdoblja u kojemu je Kostrenčić bio prvi knjižničar Sveučilišne knjižnice (1875.-1911.), a potom i tajnik i blagajnik Matice hrvatske (od 1877.). Ovdje predočena pisma popraćena su bilješkama i komentarima.It is still emphasised that the letters of notable Slavists are a valuable source for the history of this scholarly discipline. They provide data for research into the living circumstances and relations among scholars, and they are also a source for their social, political, cultural and scholarly views on the philological issues in which they were interested. Good proof of the statement above may be found in fourteen letters of Ivan Kostrenčić (1844-1924) addressed to Vatroslav Jagić (1838-1923). Among these letters, one was sent from Vienna (1875), eleven from Zagreb (1895, and one letter from 1896) and one from Crikvenica (1914). The majority of the letters were sent from Zagreb to Jagić in Vienna. The first letter belongs to the period when Kostrenčić held the position of court librarian in Vienna, and those from Zagreb come from the period when he held the position of first librarian of the University Library in Zagreb (1875-1911) and was secretary and treasurer of the Matica hrvatska (since 1877). The letters are annotated and commented in footnotes