Rad obuhvaća glavne značajke tri najvažnija sakralna spomenika Požege – crkvu sv. Duha, crkvu sv. Lovre i crkvu sv. Terezije Avilske – koja su svojim kulturno-povijesnim, arhitektonskim, tlocrtno-prostornim i ikonografskim posebnostima osigurale Požegi epitet „slavonske Atene“. Rad se sastoji od dvije cjeline. Prva nas uvodi u povijest Požege kao srednjovjekovnoga grada opasanog zidinama koji se razvijao pod okriljem ugarsko-hrvatskih kraljica i bio obilježen višestoljetnom turskom vladavinom. Ističe se važnost Požege kao crkvenog središta u sklopu Pečujske biskupije. U Požegi su od 13. stoljeća djelovali, u različito vrijeme, crkveni redovi među kojima se ističu franjevci, dominikanci te isusovci. Njima se pripisuje uloga u usmjeravanju i ...