Hrvatski nacionalni identitet u procesu europskih integracija

Propitivanje hrvatskoga nacionalnog identiteta danas se, među ostalim, dovodi i u usku vezu s pridruživanjem Hrvatske Europskoj uniji. Sukladno eurointegracijskim procesima, pitanje hrvatskoga nacionalnog identiteta ide u smjeru njegova propitivanja kao povijesne dimenzije zajedno s konstruktivističkom dimenzijom političkoga identiteta kako bi se danas uskladilo njegovo naslijeđe prošlosti u kojem se on oblikovao s izazovima koje sa sobom donosi buduće priključenje Hrvatske Europskoj uniji. Kada je riječ o budućoj perspektivi Europske unije u radu se posebno ističe kako uspostava stabilne političke europske zajednice bez afektivne vezanosti država članica i onih koji će to tek postati, za tu istu zajednicu predstavlja izazov u izgradnji europskoga identiteta. Stoga današnja percepcija hrvatskoga nacionalnoga identiteta pretpostavlja definiranje toga istoga identiteta, ali ne samo u odnosu na sebe, svoju prošlost, već i u odnosu na "drugog", odnosno, kategoriju nadnacionalnoga europskoga identiteta. U tom kontekstu rad oživljava teorije identiteta gdje se hrvatski nacionalni identitet promatra u svom političkom i kulturalnom obliku u odnosu na eurointegracijske procese. Rad propituje činjenicu zašto se u hrvatskoj javnosti predpristupni proces ulaska Hrvatske u Europsku uniju doživljava kao obveza Unije da prepozna hrvatsku vječitu pripadnost Europi, gdje se pitanje ispunjavanja kriterija nije dovodilo u nikakvu vezu s istim. Rad također propituje zašto je priroda nacionalnog identiteta jača od nadnacionalnoga i koja je funkcija nacionalnoga identiteta u legitimaciji političkog poretka. Glavna teza rada jest prikaz oblikovanja hrvatskoga nacionalnoga identieteta kao sturukture duga trajanja na koju se teško utječe političkim procesima.Nowadays, when European integration is regarded as forming a twofold identity, national on the one hand and European on the other, the discussion on Croatian national identity assumes increasing significance. Ceasing long ago to represent merely an economic association, the European Union has developed into a political union that must address the issue of building European identity with regard to the plurality of the existing national identities. In this context, the aim of the dissertation is to examine if the national and European identity can exist simultaneously within the present structure of the European identity or if they are mutually exclusive. The fundamental research base is the study of identity as political legitimacy. In that context, the aim of this dissertation is to restore the theories of identity by considering the Croatian national identity in its political and cultural aspect in relation to European integration processes. The dissertation examines why the Croatian public perceives the process of integration as the Union’s obligation to recognize Croatia’s eternal belonging to Europe, whereas the issue of meeting criteria is not regarded as related to it. Furthermore, the dissertation examines why the national identity is stronger than the supranational, as well as its function in legitimizing the political order. The main thesis of the dissertation is outlining the process of forming the Croatian national identity as a long-term structure that cannot easily be influenced by political processes