Communication culture and its role in ethics in class

Za razliku od životinje koja je uglavnom genetsko biće, čovjek je većim dijelom singenetsko biće, biće čije je ponašanje naučeno, prihvaćeno preko intenzivnih neposrednih odnosa (syngenesis = odnos). Ti intenzivni neposredni odnosi koji uče čovjeka ponašanju i razlikuju ga od ţivotinje odvijaju se neposrednom interpersonalnom komunikacijom koja je stvorila čovjeka kakvog danas poznajemo. U počelu svakog ljudskog postojanja je riječ i ona prati čovjeka tijekom čitava njegova ţivota, ona ga stvara i razvija. I u Bibliji na samom početku stoji: ''U početku bijaše riječ''. Čovjeka stalno prate poruke iz okoline i neprestano ih s okolinom izmjenjuje. Poruke prerastaju u razgovore, a razgovor postaje osnovno sredstvo preţivljavanja. (Brajša, 1994: 12) Komunikacija je počelo svakog ljudskog ţivota, ona doslovno znači ţivjeti jer je osnova društvenog ţivota, a još od antičkog doba filozofi nas uče da je čovjek društveno biće. Ako komunikaciju smatramo počelom i vodiljom ljudskog ţivota, dakako je vaţno ozračje u kojem se ona odvija, kako se odnosimo jedni prema drugima, koje riječi koristimo te kako teče komunikacija na verbalnoj i neverbalnoj razini. Komunikacija je osnova svih meĎusobnih odnosa, pa tako i onih u odgoju i nastavi