Sacred Female Figure in Croatian Baroque Devotional Poems

Sve religiozne poeme u hrvatskoj baroknoj književnosti možemo povezati sa sličnim spojevima u europskim književnostima. Uz Gundulićeve Suze sina razmetnoga, koje su uzor mlađim pjesnicima hrvatske književnosti Ivanu Buniću, Ignjatu Đurđeviću i Antunu Kanižliću, pretpostavlja se da su Tansilove Suze imale najveći utjecaj na nastanak ovakvih poema u našoj književnosti. Dva su elementa u baroku s kojih možemo promatrati pristup ženama. S jedne strane žena se promatra kao bludnica, a s druge kao svetica. Vidi se snažan utjecaj crkve i vjere, ali tu se vraćamo modelu srednjovjekovlja kada ja pristup ženi bio sličan, od mizoginije do divinizacije. Dok se u renesansi javlja potpuno drugačiji pristup ženi, pripisuju joj se božanska svojstva, ali se iskazuje ljubav, tjelesna, zemaljska koja se odnosila na njezin izgled. Na temelju toga vidimo da iako se ženi pripisuju božanska svojstva, ne pokazuje joj se božanska ljubav, odnosno pokazuje joj se tjelesna ljubav. Kroz prikaz smo predstavili primjere dviju svetica, Mandalijene i svete Rožalije koje prvotno djeluju na različitim polovima, ali u poemama služe istoj poruci, pozivu svakome grešniku da se obrati, odrekne života u grijehu i okrene vjeri kako bi zaslužio vječni život u raju.We can link all of the religious poems in Croatian baroque literature with the similar literature in other European countries. Along with the religious poem Suze sina razmetnog, written by Gundulić, wich is the inspiration for young poets in Croatian literature for, example Ivanu Buniću Vučiću, Ignjatu Đurđeviću and Antunu Kanižliću; we assume that Suze, written by Tansil, did have the greatest influence on the development of religious poems in Croatian literature. There are two elements in the Baroque from wich we can observe the approach to woman. On one hand women is observed as prostitute, and in other as a saint. We see the strong influence of the Church and religion, but with that we go back to the medieval model when the approach to woman was similar, from misogyny to divinization. But in the Renaissance we have completely different approach to woman. Now to woman is attributed godlike characteristics, but also love, physical and earthlike, wich was linked to her look. In accordnence with that we can see that although to woman is attributed godlike charateristics it is not godlike love but only physical. In this paper we presented the exemples of two saints, Mandaljene and Rožalije, wich are on first on the opposite sides, but in the poems they serve the same message; the call for every sinner to repel ther sins and turn there lifes to religion so they can spend they eternity in Heaven