Natural resources and Croatian economy

Prirodni uvjeti utječu na kvalitetu života ljudi, kao i na uspješnost njihovih djelovanja u svim aspektima, pa tako i u gospodarstvu. Nadalje, prirodni resursi određuju stupanj bogatstva nacionalnog gospodarstva, te stvaraju kvalitetne preduvijete za njegov razvoj. Može se tvrditi da njihova raspoloživost i kvaliteta imaju strateški značaj, a razmatraju se i kao komparativne prednosti gospodarstva. Za Hrvatsku se može reći da predstavlja manju državu i gospodarstvo, ali se može pohvaliti rapoloživošću resursa i rasprostranjenošću istih. Poseban značaj u tom smislu imaju nafta i zemni plin, te šume, kao i ugljen i ostale rude. Nedvojbeno se najveća pažnja ipak poklanja Jadranskom moru koje je temeljna komparativna prednost Hrvatske. Zahvaljujući ovim resursima, Hrvatska u pojedinim djelatnostima ostvaruje zavidne rezultate s aspketa nacionalne ali i globalne razine. Prvenstveno se misli na uspješnost poslovanja drvne industrije i turizma. Zbog induktivne funkcije turizma, korisnost se očekuje i u ostalim sektorima i djelatnostima kao što su ribarstvo, promet i transport, te ostalo. Navedenim se potvrđuje izniman doprinos prirodnih resursa gospodarstvu ali i važnost sustavnog upravljanja i zaštite okoliša. Pri tome se osobito se naglašava i potencira održivi razvoj. Problematika dosadašnjeg nekontroliranog gospodarskog razvoja kao i niz ostalih problema utjecali su na nepovoljno stanje s aspekta uvjeta za provedbu održivog razvoja hrvatskog gospodarstva. Temeljni problemi su nedovoljna integracija svih državnih organa i tijela, organizacija civilnog društva, poslovnih subjekata, te lokalne zajednice. Djelomična ili nikakva participacija navedenih dionika dodatno otežava situaciju. Također, nepostojanje smislenog koncepta planiranja razvoja, sustava upravljanja i kontrole predstavlja dodatni problem. Očekuje se da će novo članstvo u Europskoj uniji potaknuti sve dionike na promjene i rješavanje spomenutih problema, a također se daju i smjernice za ostvarenje istoga. Misli se na koordinaciju tijela državne uprave, prepoznavanje uloge dionika i poticanje njihove participacije u ovom procesu, mobilizaciju svih snaga, međusektorsku suradnju i sudjelovanje javnosti u postupcima odlučivanja, motiviranje gospodarstva, provođenje i nadzor održivog razvoja na lokalnoj i regionalnoj razini, obrazovanje i razvoj sposobnosti za održivi razvoj, te međunarodnu suradnju