Uloga afektivnih činitelja u intenzivnom učenju hrvatskoga kao stranog jezika

Motivacija za učenje stranoga jezika, kao složen i apstraktan koncept (Dörnyei, 2001b: 1), određuje se najčešće na temelju dvije skupine činitelja koji proizlaze iz ciljeva učenja stranih jezika: integrativnih i instrumentalnih. Osim navedenih, naglašava se i važnost afektivnih činitelja u učenju stranoga jezika koji se ponajprije odnose na okruženje za učenje, odnosno stavove polaznika spram nastavnoga plana i programa, nastavnikovu osobnost, ponašanje, metode i stil poučavanja, ugodnu atmosferu na nastavi te obilježja same skupine polaznika. Polazište je ovoga rada pretpostavka da su upravo afektivni činitelji presudni za uspjeh u intenzivnom učenju hrvatskoga kao stranog jezika. Da bi se pretpostavka provjerila, provedeno je istraživanje među polaznicima iz Poljske, Njemačke, Francuske, Češke, Španjolske i Finske (26 ispitanika) koji su na Filozofskom fakultetu u Osijeku pohađali intenzivne tečajeve hrvatskoga jezika. Istraživanjem su provjereni stavovi polaznika prema jezičnoj razini tečaja te prema okruženju za učenje