Hrvatska i crnogorska folklorna baština i književnost u doticaju

Tema je rada prikaz osnovnih karakteristika horor priča, proizišlih iz pera regionalnih autora u posljednjem desetljeću suvremene književnosti. Budući da su u interpretacijskome dijelu rada uvrštene zbirke kratkih priča (Aleksandar Bečanović, Opsjednutost, 2009., Davor Špišić, Kuke za šunke, 2001.) te kratki romani (Boris Perić, Vampir, 2006., Marko Mihalinec i Velimir Grgić, Kriza – hrvatski horor, 2010.), zahtijeva se teorijski pristup terminološkom i generičkom određenju kratke priče te razvoju istoga književnog fenomena u Hrvatskoj osamdesetih godina 20. stoljeća, osobito u okviru projekta časopisa Quorum. Osobit se naglasak, s obzirom na matičnu (južno)slavensku folkloristiku, kao i izbor autora u interpretacijskome ekskursu, stavlja na učvršćivanje i tako već bogatih hrvatskih i crnogorskih tradicijskih, kulturnih i, dakako, književnih veza. Teorijski dio rada pristupa i analizi specifičnoga prostora fantastične književnosti, njezina specifikuma u žanru horora i vampirizma, uvijek snažno oslonjenoga na fragmente zbilje, nemile povijesne događaje i brojne legende, predaje i mitove koji su se stoljećima njegovali u gotovo svim kulturama svijeta, a osobito u slavenskoj folklornoj baštini. Komparativno-analitički pristup u interpretacijskome ekskursu utvrđuje u kojoj su mjeri horor priče suvremene hrvatske, ali i crnogorske, književnosti nasljedovale obilježja kratke priče projekta Quorum, te njihovu oslonjenost na bogatu slavensku folklorističku baštinu