The beginning of the institutionalization of teacher education in Croatia with the special emphasis on the territories of the former Slavonia and the Military Frontier

Cilj rada je unutar povijesnog diskursa prikazati početke obrazovanja učitelja na prostorima današnje Hrvatske. U promatranom razdoblju Hrvatska je podijeljena na četiri kraljevine, a za ovo istraživanje odabire se prostor tadašnje Slavonije i Vojne krajine. U ovom se razdoblju sve manje školuju plemići, a sve više građanski i seoski sinovi te odgajaju naraštaji domaćih intelektualaca. Stanje narodne pismenosti nije zavidno jer ne postoji zakonska obveznost pohađanja pučkih škola. Početkom 18. st. postoje škole koje su u potpunosti u rukama kršćanskih svećenika i redovnika. Osposobljavanje učitelja iz redova civila u drugoj polovici 18. i početkom 19. st. započinje odlaskom na pedagoško obrazovanje u inozemstvo, osposobljavanjem u tadašnjem školskom sustavu glavnih i normalnih škola i dodatnim pedagoškim osposobljavanjem na pedagoškim nižim i višim tečajevima za učiteljske kandidate i službujuće učitelje. Ozbiljniji napori za dodatno pedagoško obrazovanje u Hrvatskoj poduzimaju se nakon 1820. g. kada mladići odlaze u Beč, Graz i Ljubljanu na tromjesečne tečajeve za učitelje. Nakon njihovog povratka otvaraju se tečajevi i u Hrvatskoj uz glavne ili normalne škole na kojima kandidati slušaju i pedagoške predmete. Službujući učitelji koji nisu imali završene ove predmete morali su ih pohađati tijekom velikih školskih praznika. Analizom sadržaja dostupne povijesne pedagoške literature i dokumentacije donose se zaključci o oblicima početnog pedagoškog osposobljavanja za zvanje učitelj koje započinje putovanjima u inozemstvo i slušanjem pedagoških tečajeva u kraćem trajanju. Istim postupkom moguće je rekonstruirati iz kojih su područja polaznici učiteljskih tečajeva stjecali znanja o odgoju i pedagogiji. Uvođenjem glavnih i normalnih škola na hrvatske prostore učiteljski se djelatnici započinju osposobljavati na domaćim školama. Početni pedagoški tečajevi na prostoru Hrvatske trajali su od početnih tromjesečnih, šestomjesečnih, devetomjesečnih, jednogodišnjih i dvogodišnjih sve do osamostaljivanja preparandija.This paper aims to provide a historical overview of teacher education in Croatia. In the observed period, Croatia is divided into four kingdoms and for the purpose of this paper, the territories of Slavonia and Military Frontier are used. In this period, the interest for education of sons from civil, rural and local intellectuals’ families significantly increases while simultaneously it decreases among noble families. Due to no legal obligation for schooling, the level of literacy is not satisfactory. In the early 18th century, some schools are entirely governed by Christian priests and monks. Training of teachers among civilians begins in the second half of the 18th and the early 19th century. The training begins with pedagogical training abroad followed by additional pedagogical training in lower and higher level courses for teacher candidates and serving teachers. Pedagogical education in Croatia is intensified after 1820 when young men go to Vienna, Graz and Ljubljana and take three-month courses for teachers. Upon their arrival, pedagogical courses are offered in Croatia. Serving teachers who did not complete these course are obliged to take them during school holidays. The analysis of the available historical pedagogical literature and documentation points to the beginnings of pedagogical education starting with attending short pedagogical courses abroad. Furthermore, the analysis provides a reconstruction of the areas participants major in. Opening teacher schools in Croatia initiates teacher education there. First pedagogical courses last for three, six, nine months, one and two years all of which result in opening independent teacher training schools