Jezikoslovlje 20. stoljeća uvelike je obilježeno radom Ferdinanda de Saussurea, koji je opisujući jezik kao sustav dihotomija i ustrajući u određivanju najmanjih jezičnih jedinica uveo u jezikoslovni rječnik pojam strukturalizam i doveo do osamostaljenja fonologije kao jezikoslovnog područja. Njegov rad nastavljaju istaknuta imena lingvistike. L. Hjelmslev, H. J. Uldall i V. Brøndall ističu se kao predstavnici Kopenhaške lingvističke škole. R. Jakobson, N. S. Trubeckoj i V. Mathesius osnivaju Prašku fonološku školu, a njihov je rad nastavio A. Martinet, koji je isticanjem važnosti jezičnih funkcija, kao i “pražani”, utemeljio funkcionalizam. “Pražani” se podjednako ugledaju u Saussureove temelje strukturalizma i ističu važnost jezičnih funk...