Korijeni i tradicija pučke književnosti pronalaze se još u srednjem vijeka i ona traje do današnjih dana. Egzistenciju su joj omogućile srednjovjekovne legende, romani, pučka religiozna poezija, zabavne i prosvjetiteljske knjižice i kalendari. Istražen je razvoj pučke književnosti kroz povijest i predočen današnji odnos prema njoj koji je u velikoj mjeri bolji nego u prošlosti. Jedan od čuvara pučke usmene i pisane riječi je slijepi pjesnik Đuka Galović – doajen slavonske pučke poezije čiji je rad usko vezan uz rodno selo, zemlju i zavičaj. Pjesme piše u dijalekatskim stihovima i to najčešće desetercima te ih na temelju melodije i pamti. Objavljuje ih u raznim publikacijama poput Glasa Slavonije, Večernjeg lista, Glasa koncila, Hrašća i gos...