Energetsko siromaštvo u Republici Hrvatskoj - stanje i smjernice za rješavanje

Moderno shvaćanje problema energetskog siromaštva u fokus stavlja priuštivost energetske usluge kao rezultat niskog dohotka u kućanstvima, rasta cijena energenata nakon liberalizacije tržišta te energetske neučinkovitosti stambenih prostora. U sklopu Trećeg energetskog paketa, pred zemlje članice postavljen je zahtjev za rješavanjem problema energetskog siromaštva. Europska unija sugerira korištenje integriranog pristupa, odnosno korištenje mjera socijalne politike i poboljšanja energetske učinkovitosti u kućanstvima. Republika Hrvatska je odgovorila na zahtjeve Europske unije donijevši Uredbu o kriterijima za stjecanje statusa ugroženih kupaca energije iz umreženih sustava. Ovom Uredbom pozicionirala je problem energetskog siromaštva u domenu socijalne politike i time ga izjednačila s ekonomskim siromaštvom. Takav pristup nije dostatan za rješavanje predmetnog problema jer ne targetira potencijalan broj energetski siromašnog stanovništva. Nedostaje ključna poveznica između socijalne i energetske politike. Stoga, Republika Hrvatska mora prionuti k sveobuhvatnijem rješavanju problema, naročito u pogledu mjera s dugotrajnim učinkom.Modern understanding of the energy poverty problem focuses on the energy affordability, resulted from low income, energy prices’ increase after the market liberalization and low level of energy efficiency in household. Within the Third Energy Package, the obligation for solving the problem of energy poverty is placed in front of the Member States. The European Union suggests the use of an integrated approach - social policy measures and energy efficiency improvements in households. Croatia responded to the request set by the European Union by adopting the Regulation on the criteria for acquiring the status of vulnerable energy consumers from networked systems. The Regulation positioned the problem of energy poverty in the domain of social policy and thus equalized it with income poverty. This approach is not sufficient to address the problem because it does not target a total number of potential energy poor population. The key link between social and energy policy is missing. Croatia must adhere to a comprehensive settlement of the problem, particularly in respect of the measures with long term impact