Arheološka interpretacija željeznog doba Slavonije i Baranje u povijesnoj perspektivi

Željezno doba na području Slavonije i Baranje je pojava koja je duboko ukorijenjena u tim krajevima i koja je predmetom istraživanja preko stotinu godina. U početku su nalazi bili slučajno pronalaženi i vađeni iz konteksta cjeline i kao takvi nisu imali znanstvenu vrijednost.U kasnijim razdobljima kako arheologija poprima značajnije zamahe, počinju i istraživanja mnogobrojnih željeznodobnih lokaliteta i stvaraju se teorije o životu i kulturi prapovijesnih zajednica na prostoru Slavonije i Baranje. Ključne osobe za napredovanje kontinentalne arheologije, a može se reći i sveopće u Hrvatskoj su Ivan Kukuljević Sakcinski i Josip Brunšmid koji će arheologiju kao znanost dovesti na još veću razinu tijekom svog radnog vijeka. Osobe koje su najzaslužnije za interpretaciju željeznog doba Slavonije i Baranje u vremenu poslije Drugog svjetskog rata su Vera Vejvoda koja zajedno s Ivanom Mirnikom radi prva sustavna istraživanja na području Požeške kotline, zatim Nives Majnarić – Pandžić koja je za mlađe željezno doba upravo ovog područja bila vrlo aktivna, a interpretacije su joj vrlo suvremene i prihvaćene do današnjih dana. Zadnjih deset do petnaest godina za pitanje problematike željeznog doba na području kontinentalne Hrvatske, točnije, područje Slavonije i Baranje profilirala su se dva stručnjaka, Hrvoje Potrebica i Marko Dizdar. Interpretacija je finalna faza arheološkog rada i ta tvrdnja mora biti potkrijepljena čvrstim argumentima, dokazima i analogijama koje proizlaze iz kvalitetne obrade arheološke građe