Kako u Srbiji povećati proizvodnju junećeg, jagnjećeg i svinjskog mesa namenjenog domaćim potrebama i izvozu

The present situation in livestock production and production of meat is presented in this paper, as well as directions for future work aimed at bringing changes to this branch of economy. In the last decade, a drop in the number of animals was recorded of approx. 2 to 3% at annual level. Also, drop in production of meat was recorded from 444.000 tons (1990) to 384.000 tons (2010). In order to have planned progress in production of meat it is necessary to define more clearly breeding goals with precise determination of all economically relevant and indicator traits. In addition to growth and body development traits which have so far been in focus of selection work, for production of meat also maternal traits are important, food conversion and quantity and quality traits of carcasses and meat.Dugoročna koncepcija razvoja stočarstva treba da se temelji na efikasnosti proizvodnje mesa, preko organizovanja farmera. Za uspešno organizaciono i ekonomsko jačanje farmera važan je pravilan izbor poslovnog povezivanja. Za brdsko planinska područja naše zemlje, u kojima nema organizovanih otkupnih i prerađivačkih kapaciteta i koja su udaljena od gradskih centara, veoma interesantan oblik povezivanja će biti formiranje novih malih preradnih kapaciteta. Stabilne i unapred poznate cene za proizvode stočarstva, kao i dobro postavljeni pariteti cena garancija su za stabilno stočarstvo. Naša dosadašnja iskustva u unapređenju stočarstva i ostvareni rezultati u svetu, transfer tehnologija, sve više nas upućuju da je za brže ukupno poboljšanje stočarstva neophodna bolje organizovana i pojačana stručna i naučna infrastruktura. U Srbiji je 2010-godine i pored manjeg broja stoke proizvedeno ukupno 384.000 tona junećeg, svinjskog i jagnjećeg mesa, što je za 3,3% više nego u 2009. godini, odnosno 6,3 odsto više nego što je bila prosečna proizvodnja od 2001. do 2009. godine. U Srbiji u 2010. bila manja proizvodnja goveđeg, junećeg i telećeg mesa za 4,4 odsto i ovčijeg i jagnjećeg mesa za 7,1 odsto, dok se za 6,8 odsto više proizvodilo svinjsko. 2010-godine, u poređenju sa prosečno ostvarenom proizvodnjom u periodu od 2001. do 2009. proizvedeno je više svih vrsta mesa: svinjskog mesa za 3,1%, goveđeg i junećeg mesa za 7,5, i ovčijeg i jagnjećeg mesa za 15%. Sva domaćinstva koja se ozbiljnije bave govedarskom proizvodnjom trebalo bi u narednom periodu organizovati kao gazdinstva za tržišnu proizvodnju mleka, gazdinstva za tržišnu proizvodnju tovne junadi i gazdinstva za kombinovanu tržišnu proizvodnju mleka i junadi za klanje. Osnovnu pažnju u programima razvoja ovčarstva treba posvetiti porodičnom gazdinstvu i novim tehnologijama koje se bave intenziviranjem proizvodnje mesa, mleka i vune na farmama ovaca. Specijalizovani farmeri za meso, odnosno mleko treba da poseduju od 100-500 grla ovaca, kao i odgovarajuću infrastrukturu. Farmeri trojnog smera proizvodnje su tradicionalna domaćinstva koja drže do 20 ili 50 ovaca. Njima treba obezbediti kvalitetan priplodni materijal i svaku drugu pomoć u cilju povećanja njihove proizvodnje. Porodične farme bi u narednom desetogodišnjem periodu trebale da drže 50 a zatim do 100 krmača i tove 1000 i više tovljenika. Sve to bi moglo dovesti do povećanja proizvodnje svinjskog mesa po prosečnoj godišnjoj stopi od 2 do 2,5%. Neophodno je odabrati najbolje farme kako bi se formirali elitni, umnožavajući (reproduktivni) i proizvodni (komercijalni) zapati u piramidalnoj organizaciji proizvodnje priplodnih grla i tovljenika