Vojna korespondencija Josipa Kazimira Draškovića za vrijeme Sedmogodišnjeg rata

Osim vojnog aspekta, vrlo važan je i onaj ljudski. Antropološki gledano, rat je ogroman stres i teret za njegove sudionike. Ekstremne životne situacije koje se proživljavaju iz dana u dan tjeraju osobu da ponekad reagira i na najčudnije moguće načine. To je vrlo vidljivo u pismima gdje grof Sermage inzistira na tome da mu žena što više piše, pretpostavljam zato da barem na neko vrijeme makne misli s ratne svakodnevice kojom je okružen. Najtrivijalnije stvari postanu razlog za pisanje pisama, a svaki znak opasnosti razlog da svoje najbliže pripremi na ono najgore. Iako je rat bio poprilično stalna stvar u 18. stoljeću, iz ovih je pisama vidljivo da se na tako nešto nitko ne može naviknuti, pa čak niti ljudi koji u tome sudjeluju profesionalno. Upravo s tog profesionalnog aspekta gledano, određena pisma grofa Sermagea daju nam sadržajan i informativan uvid u vojne obaveze i generalno vojnu svakodnevicu tijekom Sedmogodišnjeg rata. Od razmještaja vojske, vojnih operacija, pa sve do situacije unutar kampova, Sermage nastoji prikazati svoju svakodnevicu u što realnijem svjetlu. Iako opis vojne situacije ne daje toliko sadržajan uvid u način zapovijedanja i kontroliranje svojih trupa, jedan od razloga je i Sermageov niži status unutar austrijske vojske naspram Draškovića, prikaz je dovoljno informativan da se iz njega izvede nekoliko zaključaka