Prijevod i translatološka analiza pripovijetke Zlaté časy Emila Hakla

U ovom diplomskom radu predstavljen je prijevod pripovijetke Emila Hakla "Zlatna vremena" iz pripovijetke "Kraj svijeta". Translatološka analiza koja je uslijedila izrađena je na teorijskoj osnovi odabranih djela sekundarne literature, a ukazala je na probleme do kojih je došlo tijekom procesa prevođenja. U analizi su prikazane temeljne poteškoće s kojima se prevoditelj susreće tijekom prevođenja književnog teksta. Budući da su kultura i jezik neraskidivo povezani, svako je prevođenje zapravo prevođenje kulture te kao takvo od prevoditelja zahtijeva visoku razinu kulturološke kompetencije. Vlastita imena, toponimi i umjetnička djela samo su neki od primjera koji su dio kulture nekog naroda, a prevoditeljev je zadatak pronaći način na koji će stvoriti iluziju stvarnosti prikazane u polaznom tekstu i tako očuvati poruku. Navedenim primjerima dokazano je kako prevođenje ne znači mehaničko kopiranje polaznoga teksta, nego prenošenje određene smisla i ideje. U skladu s tim ponekad je nužno raditi preinake kako bi se očuvala izvorna misao. Prevoditelj bi uvijek trebao težiti točnosti prijevoda i izbjegavati poboljšavanje i obogaćivanje polaznoga teksta, no pojedinačna značenja mogu se ponekad žrtvovati u korist cjeline i prenošenja dojma koji ostavlja original. U. Eco navodi kako među sinonimima riječi vjernost nema riječi točnost. Umjesto nje navedeni su odanost, čestitost, poštovanje i samilost. U duhu ove tvrdnje prevoditelj bi izvornome tekstu uvijek trebao ostati vjeran te, po cijenu točnosti, prenijeti isti ili sličan dojam koji ostavlja izvornik. Rad je pokazao kako je prevođenje filigranski rad koji nikada nije jednostavan. Međutim, uvijek iznova pruža ispunjujuće iskustvo, a rezultat cijelog procesa mali je doprinos hrvatskoj kulturi